Zašto je moje dijete agresivno

< Back

Zašto je moje dijete agresivno? – Razumijevanje uzroka agresije

Suprotno uvreženom mišljenju, agresivnost nije urođena karakterna osobina. To je prije prirodno ponašanje koje se može pojaviti u određenim situacijama ili događajima koje naš mozak smatra opasnim. Ponekad je to bitno za opstanak, a tako je, vjerovatno, bilo i za naše pretke još u kamenom dobu.

Za svako agresivno ponašanje postoji razlog koji se javi nakon što naš mozak procijeni određenu situaciju. To individualno percipirano prekoračenje granice odgovorno je za agresivno ponašanje osobe. Najočigledniji okidač za nasilje jeste fizički bol. Osoba koja je udarena najvjerovatnije će uzvratiti udarac. Međutim, psihički bol, kao što je socijalna marginalizacija, nepravda ili prezir, procesuira se u istim djelovima mozga kao i fizički bol, pa, takođe, može biti razlog za agresiju. Prag i jednog i drugog bola koji se smatra prekoračenjem granice veoma je individualan. Za neko dijete može biti dovoljan pogrešan pogled, dok će drugo odgovoriti nasilno samo ako ga drugi gurnu i udare.

Agresija kao reakcija na prekoračenje granice ne mora nužno da bude usmjerena na prestupnika koji je to učinio. Ako dijete ponižava stariji učenik, agresivna reakcija djeteta često neće biti usmjerena protiv agresora koji je vjerovatno jači, već možda protiv mlađeg i slabijeg brata tog učenika. Agresivnost se, takođe, može pojaviti kasnije, tako da se teško može uspostaviti veza sa prvobitnim prekoračenjem granice. Stoga se agresivno ponašanje može pojaviti naizgled ni iz čega, a imamo utisak da je dijete “jednostavno takvo” bez ikakvih očiglednih razloga – agresivno prema sebi i drugoj djeci.

Zato se agresivno ponašanje uvijek mora shvatiti kao svojevrsna apelacija. Veoma je važno da se taj problem bolje sagleda, posebno kod djece koja često pokazuju agresivno ponašanje. Koje se granice neprestano prekoračuju? Od strane koga? Kako se krše te granice? Kako mogu da podržim dijete koje je doživjelo prekoračenje granice? Kako bi se dijete moglo drugačije odnositi prema svojoj agresiji?

Važan zadatak obrazovanja jeste da djeci pomogne da se nose sa agresivnim osjećanjima. Kao svjesna bića, mi nijesmo taoci našeg mozga, pa na prekoračenje granice možemo reagovati i na drugačiji način – ne samo nasiljem. Ljudska bića su u stanju da razmisle o svojim postupcima i njihovim posljedicama i zbog toga mogu odrediti da li je njihova reakcija društveno prihvatljiva. Da tome naučimo našu djecu, jedan je od osnovnih roditeljskih izazova. Video snimci u kojima se prikazuje nasilje i igre u kojima ono postoji kao način da se postigne uspjeh kontraproduktivni su iz obrazovne perspektive, jer djeca mnoge stvari nauče imitacijom. Oni nasilje doživljavaju kao način da se napreduje u brojnim igrama i ovaj stav bi, eventualno, mogli da prenesu u njihov stvarni, svakodnevni život. Iz tog razloga, roditelji treba da budno prate igre koje njihova djeca igraju, kao i video snimke koje gledaju.