Mogućnost participacije učenika kroz projekte

Primjer

U gimnaziji u jednom evropskom gradu, učenici 9. razreda započeli su projekat u nastavi geografije. Oni su bili nezadovoljni stanjem školskih objekata i željeli su da daju predloge za njihovo poboljšanje. Nastavnik je pristao da učenicima pruži potrebno vrijeme. Učenici su radili sami ili u malim grupama. Procijenili su stanje školskih zgrada i spoljno okruženje, a zatim svoje nalaze izložili na posterima sa svim analizama, fotografijama i arhitektonskim crtežima. Iznosili su predloge za poboljšanje i izrađivali postere i trodimenzionalne modele kako bi prikazali šta hoće.

U to vrijeme opštinska uprava je planirala veliko obnavljanje škole i prostora oko nje. Tokom posjete školi, predstavnici sekretarijata za urbanizam primijetili su postere i modele učenika koji su bili izloženi. Pozvali su grupu učenika da predstave svoje ideje sekretarijatu za urbanizam. Planeri su cijenili napore učenika da stvore školsko okruženje koje bi zadovoljilo potrebe djece i mladih, pa je grad usvojio neke njihove predloge. Direktor škole podržao je ovaj pristup, a školsko osoblje je obaviješteno tokom sastanka. Učenici su već bili položili završne ispite do trenutka kada su se njihove ideje konkretizovale.

Prostorije škole nalaze se pored male rijeke, ali obala je bila ružan prizor zbog grmlja i žbunja koje je divlje raslo dugi niz godina. Grupa učenika predložila je da očisti obalu rijeke i da obezbijedi prostor za rekreaciju sa prostorom za sjedenje za učenike sa otvorenim pogledom na rijeku (vidi model iznad). Sekretarijat za urbanizam usvojio je ovu ideju. Fotografija sa desne strane pokazuje rezultat nekoliko godina kasnije – prostor je očišćen, a sjedišta od grubog kamena mogu da prime male grupe učenika.

Analiza

Učenici su pokrenuli projekat, odabrali su temu jer je bila usko povezana sa njihovim interesima i željeli su da vide poboljšanja u njihovoj školi. Oni su sebi postavili zadatke koji su složeniji i zahtjevniji od onoga što bi nastavnik obično tražio od njih, ali u projektima koje vode učenici često možemo vidjeti mnogo viši nivo posvećenosti. Njihov projekat fokusirao se na stvarna pitanja školskog života, a njihov rad rezultirao je djelotvornim rezultatima koji su mogli biti prikazani u javnosti.

Učenici su svoj projekat sproveli na časovima geografije, što je zahtijevalo promjenu u planiranju nastave. Nastavnik je prihvatio svoju ulogu. Pokazao je razumijevanje za interese učenika, dao im je vrijeme koje im je bilo potrebno i pokazao je fleksibilnost u planiranju časova. Tako je učenicima obezbijedio vrijeme koje im je bilo potrebno. Nastavnik, kao i direktor škole, omogućili su učenicima da krenu sa svojim projektom, pružajući im podršku, smjernice, ohrabrenje i povratne informacije.

Projekat učenika zavisio je od spremnosti njihovog nastavnika i direktora škole da to i dopuste. Ovo dovodi u fokus element slučajnosti. Zamislite nastavnika ili direktora sa drugačijim načinom razmišljanja i inicijativa projekta bila bi odbijena. Pozitivan odgovor sekretarijata za urbanizam dalji je primjer slučajnosti. Jednostavno rečeno, velika je sreća što su učenici privukli pažnju urbanista koji su priznali stručnost mladih. Vrijeme je bilo pravo. Godinu dana ranije ili kasnije, učenički projekat na bi mogao da ima isti učinak. Ipak, pod preovlađujućim okolnostima, učenici su mogli mnogo snažnije da utiču na razvoj svog školskog okruženja nego u formalizovanom okviru učeničke participacije (vidi Priprema radni list 3.1, Dijagram u Aktivnost randni list 3.1.b).

Možemo pretpostaviti da su projekat i pozitivno iskustvo aktivne participacije pružili učenicima priliku da steknu niz kompetencija za demokratsku kulturu (KDK):

• Stav: građanska osviješćenost, posebno pažnja prema potrebama zajednice (KDK, str. 41)
• Samoefikasnost: osjećaj samopouzdanja pri rješavanju novih izazova (KDK, str. 42)
• Vještine autonomnog učenja (KDK str. 44)
• Vještine analitičkog i kritičkog mišljenja (KDK str. 44)
• Sposobnost komunikacije i pregovaranja (KDK str. 48)

Zaključci

Inicijative učenika su slučajne – spontane i nepredvidive. Nastavnici i direktori treba da budu spremni da adekvatno reaguju kako bi se omogućila njihova dinamika.

Nastavnici treba da pruže priliku za razmišljanje i procjenu, jer su one od suštinskog značaja za održivo učenje u aktivnoj participaciji kroz projekte. U suprotnom, pozitivne emocije i sjećanja mogu da izblijede, ostavljajući mali uticaj na kompetencije za demokratsku kulturu.

Direktori škola i nastavnici treba da budu svjesni u kojoj mjeri učešće učenika zavisi od njihove podrške. U našim svakodnevnim izborima i odlukama svi smo posrednici slučajnosti.