Validno učenje podstiče učeničku samodisciplinu

Šetate hodnikom u školi. Buka iz učionice govori vam da se čas oteo kontroli i da nastavnik nije u stanju da se nosi sa situacijom. Tokom ili ubrzo nakon časa, nastavnik kuca na vaša vrata i traži od vas da intervenišete. Učenici koje je nastavnik identifikovao kao one koji stvaraju nevolje izjasniće se da nijesu krivi, dovodeći vas u neugodan položaj “višeg suda”. U takvim situacijama nastavnik će izgubiti poštovanje od strane učenika.

Navedeni scenario ukazuje na slabost autoritarnog stila rukovođenja školom: učenici se moraju primorati da poštuju postavljena pravila, a ako to ne učine, od nastavnika se očekuje da ih sprovede. To čini da se nastavnici osjećaju nelagodno, suočavajući se s ogromnom većinom mogućih izgrednika i neprijatelja u razredu. Stalna kontrola, pohvale i kazne postaju sredstva u rukama nastavnika za sprovođenje reda i discipline.

Učenička disciplina je zaista neophodna za dobro funkcionisanje škole. Štaviše, škola je prva ustanova u koju djeca i mladi ulaze u svom životu i u njoj učenici moraju naučiti da se pridržavaju zakona, ne zato što su prisiljeni, već zato što treba da razumiju i cijene nužnost vladavine prava. Međutim, sistem stalnog nadzora i sankcija nije ni izvodljiv niti poželjan, jer takva škola uči učenike da zauzmu stav poslušnosti, čineći ih nesposobnim da preuzmu odgovornost za školsku zajednicu.

Vrijednosti su nevidljive, ali se pojavljuju u ponašanju osobe. U velikoj mjeri, disciplina se ne može nametnuti, već mora da nastaje iznutra. Vrijednosti se ne mogu propovijedati, već se uče iz dobrih primjera. Kao uzori, vaši stavovi i stav vašeg osoblja odlučujući su za razvoj demokratske školske zajednice zasnovane na vrijednostima.

Ako pitate učenike šta očekuju od škole, njihovi odgovori pokazuju da oni često očekuju više od onog što škola može da pruži. Žele da se dobro provedu i žele da njihova škola ispravno funkcioniše, iako to njihovo ponašanje može ponekad da ometa. Stoga je moguće ubijediti učenike da ne postoji zajednica koja može funkcionisati bez pravila, i da se to odnosi i na demokratske zajednice. Vidi “Ponovno promišljanje discipline i reda sa demokratske tačke gledišta” http://living-democracy.com/me/textbooks/volume-1/part-2/unit-1/chapter-2/lesson-5/ .

Ako učenici dijele vrijednosti koje školska pravila zastupaju, oni će biti spremni da ih prihvate i cijene. U Kompetencijama za demokratsku kulturu, koje je objavio Savjet Evrope, ove vrijednosti uključuju „podršku vladavini prava i jednak i nepristrasan tretman svih građana po zakonu kao sredstvu za osiguranje pravde“ (više: (Kompetencije za demokratsku kulturu, str. 38, br. 7).

O pravilima koja se zasnivaju na vrijednostima mora se raspravljati i saglašavati u razredu, i ovdje ODG/OLjP igra važnu ulogu. Odrastanje u demokratiji, tom II u seriji priručnika ODG/OLjP za nastavnike, opisuje mali projekat u kojem učenici procjenjuju postojeća školska pravila, identifikuju osnovne vrijednosti i principe i raspravljaju o prijedlozima za reviziju i poboljšanje tih pravila. Naslovna ilustracija ove knjige koja prikazuje učenike kako potpisuju školska pravila koja su usvojili većinom glasova, naglašava potencijal za realizaciju ovog projekta, jer on omogućava učenicima da učestvuju u donošenju odluka u školi. To pitanje je značajno i istinski je dio stvarnog školskog života. Obrazovanje za demokratsko građanstvo i uvođenje vrijednosti demokratske kulture moguće je kod svih starosnih grupa. Odrastanje u demokratiji obraća se nastavnicima na osnovnom nivou, tako da se projekat za učešće u donošenju odluka u školi može prilagoditi za starije učenike. Pogledajte http://living-democracy.com-me/textbooks/volume-2/unit-5/

Učenici su savršeno svjesni da njihovo ponašanje treba da bude nadgledano i da će se na pravilima insistirati ukoliko budu prekršena. Ovo ostaje odgovornost direktora i osoblja u skladu sa školskim zakonodavstvom. Oni učenici koji su razvili stav građanske osviješćenosti, “osećanja odgovornosti prema drugim ljudima unutar zajednice i prihvatanja stava da je neko odgovoran drugima za svoje odluke i postupke” (više: Kompetencije za demokratsku kulturu, str. 41), stvaraće manje disciplinskih problema jer su razvili samodisciplinu i mogu preuzeti odgovornost za svoje ponašanje.