Donošenje odluka u demokratskom rukovođenju školom

a) Petostepeni model razvoja škole i procesa odlučivanja

Na osnovu Referentnog okvira kompetencija za demokratsku kulturu, vol. 3, str. 97 f.

Ovaj model opisuje pet koraka koje škola može preduzeti u holističkom školskom pristupu kojim se postiže veći razvoj demokratske kulture u školi i razvoj kompetencija za demokratsku kulturu kod učenika. Model se može prilagoditi procesima donošenja odluka koji se bave bilo kojim problemom (vidi Aktivnost radni list 4.1).

1. Izvršite analizu situacije kako biste identifikovali kako su principi demokratije i ljudskih prava integrisani u školski život, uključujući jake strane i slabosti i uz učešće svih zainteresovanih strana (npr. procjena cjelokupne škole, analiza jakih strana – slabosti – mogućnosti – izazova).
2. Identifikujte potencijalna područja promjene i razvijte akcioni plan sa konkretnim aktivnostima koje ćete preduzeti da bi postigli te promjene (npr. KDK kao očekivani ishod učenja).
3. Provedite akcioni plan i osigurajte da on uključuje čitavu školsku zajednicu.
4. Ocijenite svoj napredak i procijenite učinak vašeg rada.
5. Podijelite naučene lekcije sa svim interesnim stranama uključenim u vaše napore kao i sa drugim školama i shodno tome planirajte dalje akcije.

b) Demokratska školska zajednica je zajednica koja uči 

Ne postoji jedinstveno ključno rješenje za izazove sa kojima se susreće vaša školska zajednica ili društvo u cjelini (vidi e Svjesnost radni 3.1). Pokušavajući da se pozabavimo ovim izazovima, razvijamo niz kompetencija za demokratsku kulturu (KDK). Ove kompetencije stičemo i primjenjujemo (putem učenja kroz iskustvo), što se odnosi i na početnike i na iskusne učesnike.

Ako niko ne zna pravo rješenje određenog problema, članovi školske zajednice moraju ga naći zajedno. Usvajajući holistički školski pristup, svi članovi školske zajednice mogu dati svoj stručni doprinos i zalagati se za svoje stavove i svoje interese. Tada rješenje može naći širu podršku. Ovo rješenje će često funkcionisati, ali se ponekad može desiti da ne postigne očekivani ishod. U tom slučaju započinje novi ciklus odlučivanja. Gore prikazan dijagram odražava ovu potrebu da se problem ponovo rješava povezivanjem evaluacije (faza 4) i refleksije (faza 5) sa novom analizom situacije (faza 1). Autoritarni vođa bi pokušao da prikrije svoj neuspjeh, jer bi njegov ugled kao moćnika bio teško narušen. Demokratska zajednica koja uči, s druge strane, može da crpi novu snagu učenjem kroz neuspjeh (vidi dio c dolje).

Skup kompetencija za demokratsku kulturu koje su posebno važne za rješavanje problema i odlučivanje uključuje sljedeće (vidi e Kompetencije za demokratsku kulturu:

Vještine autonomnog učenja omogućavaju čovjeku da stiče nove informacije i da kritički procjenjuje njihove izvore (KDK, str. 44). Ovo je važno prilikom bavljenja nepotpunim informacijama i procjenom koji su podaci potpuni i vjerodostojni, te otkrivanjem i ispravljanjem grešaka.

Tolerantan odnos prema dvosmislenosti uključuje “prihvatanje složenosti, kontradikcije i nedostatka jasnoće” i neracionalno ponašanje na svim stranama, uključujući i sebe (KDK, str. 43). To omogućava osobi da bude strpljiva kada se pokaže da je borba s problemom teška i dugotrajna.

Vještine i znanje analitičkog i kritičkog mišljenja i kritičko razumijevanje svijeta (KDK, str. 44 ff., 52 ff.) u bavljenju sa složenošću i slučajnošću. One mogu biti ukorijenjene ne samo u datom problemu, već paradoksalno i u pluralističkoj zajednici sa visokim nivoom demokratske participacije. Ljudi kojima nedostaje ova vještina mogu naginjati ka “autoritarnom iskušenju”.

Znanje i kritičko razumijevanje rada demokratskih institucija (KDK, str. 52) omogućava članovima školske zajednice da razumiju institucionalni okvir i njihova prava da aktivno učestvuju u radu svoje škole (vidi Priprema radni list 3.1). Prije svega, oni moraju razumjeti granice i mogućnosti koje pruža njihov školski institucionalni okvir (vidiDemokratsko upravljanje školama, str. 33 f).

c) Evaluacija i promišljanje – ključ održivog razvoja škole

U petofaznom modelu donošenja odluka, faze 4 (evaluacija) i 5 ​​(promišljanje) od suštinskog su značaja za razvoj škole i njen uspjeh iz nekoliko aspekata.

Učenje razmišljanjem o onome što radimo: Sve kompetencije, uključujući i one za demokratsku kulturu, stiču se kroz praksu, a to je učenje kroz iskustvo. Međutim, učenje kroz iskustvo ne uključuje neophodno i jasno razumijevanje iskustva učenja. Upravo kroz razmišljanje o onome što rade i kroz šta prolaze, oni koji uče – ne samo učenici, već i svi članovi školske zajednice – postaju svjesni kompetencije koje su upravo stekli ili primjenjivali. Oni je integrišu u svoj mentalni alat spremnu da bude korišćena u budućnosti, kada zatreba.

Vrednovanje ishoda čini buduće procese odlučivanja efikasnijim. Procjena rezultata omogućava akterima da prepoznaju slabosti i greške i da razumiju razloge uspjeha. Moramo se fokusirati na pitanja kao što su sljedeća:

• Da li je analiza stanja (faza 1) tačna? Da li smo dobili potrebne informacije?
• Da li su naš akcioni plan (faza 2) i njegova primjena (faza 3) riješili naš problem?
• Da li su rezultati pravedni ili barem prihvatljivi za sve grupe u našoj školskoj zajednici?
• Da li se slažemo sa našom procjenom?

Povratne informacije o participaciji i iskustvu učenja usredsređene su na proces donošenja odluka, mogućnosti participacije i odražavaju ono što smo naučili kroz aktivnosti. Ovo je važno za sve zainteresovane strane u školskoj zajednici – nastavnike, roditelje i učenike.

• Ko nam je skrenuo pažnju na ovo pitanje? – Ko je odredio plan aktivnosti?
• Da li ste lično zadovoljni svojim mogućnostima da aktivno učestvujete?
• Da li vjerujete da su svi imali šansu da učestvuju i iznesu svoje stavove?
• Šta ste naučili?
• Šta biste voljeli da naučite?
• Kakvo je bilo vaše iskustvo sa demokratskom školskom kulturom?
• …