Procjena uključenosti porodice, zajednice i učenika u razvoj škole zasnovane na ljudskim pravima

Living Democracy » Principals » LJUDSKA PRAVA U ŠKOLI » Procjena uključenosti porodice, zajednice i učenika u razvoj škole zasnovane na ljudskim pravima

Svjesnost

Sprovođenje principa ljudskih prava zadatak je koji nužno angažuje vlade, kako je to predviđeno statutom svih osnovnih konvencija o ljudskim pravima, uključujući one o obrazovanju. U isto vrijeme, sve više i više demokratskih društava prepoznaje ograničenu sposobnost vlada da primijene standarde i principe ljudskih prava ukoliko svi ljudi nijesu aktivno uključeni i ne pridržavaju ih se. Da bi ljudska prava postala stvarnost, moraju ih podržavati i poštovati svi, uključujući porodice, škole i druge institucije koje pružaju usluge učenicima, kao i zajednice i svi nivoi uprave.

Naročito ovdje, treba razumijeti koliko su blisko povezani Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija i Konvencija o pravima djeteta (KPD) (pogledajte kratak pregled ispod). Konvencija o pravima djeteta takođe ističe primarni značaj roditelja i porodice u zaštiti prava djece. Međutim, postoji pogrešna percepcija da Konvencija o pravima djeteta preuzima odgovornost za djecu od roditelja i drugih zakonskih staratelja da bi prebacila više ovlašćenja u ovoj oblasti na vlade.

Međutim, to nije slučaj. U nekoliko članaka Konvencija se izričito poziva na važnost roditelja i porodice, čime nalaže vladama da zaštite i pomažu porodicama u ispunjavanju njihove suštinske uloge kao hranitelja svoje djece. Poziva vlade da poštuju odgovornost roditelja, zakonskih staratelja i drugih njegovatelja za pružanje odgovarajućih smjernica.

 1945

Poslije Drugog svjetskog rata, mnogi narodi svijeta složili su se da formiraju uniju – osnivajući tako UN, to jest, Ujedinjene Nacije.

Zajedno su željeli da podržavaju mir i slobodu u svijetu.

10. decembar 1948

Na ovaj dan, Ujedinjene Nacije usvojile su Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima.

Shvatilo se da se ova osnovna prava svih ljudi na svijetu odnose i na djecu.

Kao priznanje teškog položaja mnoge djece, ovo shvatanje je redefinisano da bi se djeci dodijelio specijalni status i zaštita.

1950

O prvom predlogu nacrta deklaracije o dječjim pravima su nekoliko godina potom raspravljale države članice UN-a.

20. novembar 1959

Na ovaj dan, Generalna Skupština Ujedinjenih Nacija usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta kao pravo na zaštitu, obrazovanje, zdrastvenu zaštitu, sklonište i dobru ishranu.

Mada je takva deklaracija bila neobavezujuća za sve države članice, ona je označila prvi krupni međunarodni sporazum i konsenzus o fundamentalnim principima dječjih prava.

1979

U čitavom svijetu, ova godina je proslavljena kao Godina Djeteta. Svuda se razmišljalo i diskutovalo o dječjim pravima. U korist djece, sve više je ljudi željelo da se ova prava detaljnije razrade,i, što je još važnije, da se učine više pravno obavezujućim.

20. novembar 1989

Na ovaj dan, Generalna Skupština Ujedinjenih Nacija jednoglasno je usvojila Konvenciju o pravima djeteta.

Od tada, vlade skoro svih naroda svijeta potpisale su Konvenciju o pravima djeteta.

Konvencija se takođe snažno zalaže za aktivnu participaciju učenika i podržavanje njihovih prava na aktivnu participaciju, i to: pravo na pristup informacijama, pravo na izražavanje, pravo na učešće u odlučivanju i pravo na udruživanje. Da bi se promovisalo pravo na učešće u školskom kontekstu, neophodno je obezbijediti povoljno okruženje u okviru obrazovne institucije, porodice, zajednice i društva u cjelini. U ovom kontekstu, pitanja kao što su inkluzija, jezik, netjelesno kažnjavanje, sigurno okruženje i rodna ravnopravnost igraju presudnu ulogu.

Tako, procjena sveobuhvatnosti školskog pristupa uključivanju učenika, porodice i zajednice zahtijeva razmatranje tri Ključne Oblasti Učinka, i to:

  1. Mehanizme za učenike da izraze svoje stavove o školskom radu, školskom životu i učešću u školskoj organizaciji,
  2. Mehanizme za izgradnju školsko-porodičnih partnerstava za upravljanje i vođenje škole, razvoj i zaštitu učenika, i
  3. Mehanizme za izgradnju partnerstva škola-zajednica za podršku i upravljanje školom, zaštitu učenika i unapređenje zajednice.

Priprema

Koje korake preduzeti?

  1. Formirajte tim sa kojim ćete raditi tokom cijelog procesa. Započnite sa svojim timom razgovarajući o pristupu i razmotrite listu indikatora.
    a. Izaberite one koji su najvažniji za vašu školu.
    b. Dodajte indikatore za koje smatrate da nedostaju.
    c. Popunite obrazac sa desetak indikatora za koje smatrate da su važni. Obavezno odaberite neke indikatore tamo gde vam ide dobro, i neke gdje vam je potreban dodatni razvoj.
  2. Pripremite akcioni plan tima i vremenski okvir za prvu procjenu, što će biti polazna tačka za dalji razvoj. Uključite u vrednovanje:
    a. Učenike
    b. Nastavnike
    c. Ostalo školsko osoblje
    d. Roditelje
    e. Školski odbor
    f. Članove zajednice sa kojima možda sarađujete.
    g. …
  3. Razvijte akcioni plan i vremenski okvir. Neka obavezno uključuju
    a. Profil škole nakon prve procjene.
    b. Korake koje ćete preduzeti (u narednih 6 mjeseci).
    c. Drugu procjenu radi upoznavanja sa napredovanjem.

18 mogućih pokazatelja za procjenu nivoa uključenosti različitih aktera u vašoj školi:
  1. Škola promoviše interakciju između učenika na način koji je u skladu sa demokratskim metodama (tj. uzajamno poštovanje, saradnju, kritičko razmišljanje i razumijevanje radi rješavanja problema).
  2. Škola pruža i pozdravlja mogućnosti učenika da izraze svoje stavove u vezi sa aktivnostima i životom u školi.
  3. Škola ima mehanizme – poput školskog biltena ili publikacije, oglasne table učenika, kutije za pedloge ili instrumenta za glasanje – kako bi učenicima pružila priliku da izraze svoje mišljenje i brigu u vezi sa važnim pitanjima škole i zajednice.
  4. Škola uključuje učenike na sastanke i sjednice gdje se donose planovi koji se tiču njihove dobrobiti.
  5. Škola ima vijeće učenika koje aktivno radi.
  6. Svim učenicima se pruža jednaka prilika da učestvuju u upravljanju i vođenju školskih klubova, timova i udruženja.
  7. Škola ima udruženje roditelja i nastavnika koje se redovno sastaje i ima pisani plan djelovanja.
  8. Škola sprovodi razumljive, pristupačne i dobro publikovane procese za uticanje na odluke, pokretanje pitanja ili nedoumica, žalbi na odluke i rješavanje problema.
  9. Škola objavljuje informacije o školskim reformama, školskoj politici, disciplinskim postupcima, instrumentima za ocjenjivanje i školskim ciljevima.
  10. Škola redovno obavještava o školskim aktivnostima roditelje i članove Školskog odbora.
  11. Roditelji se osjećaju slobodno da postavljaju pitanja ili razgovaraju o pitanjima koja se tiču njihovog djeteta / djece u školi.
  12. Škola podstiče i podržava roditelje da pomognu učenicima da dopune svoje učenje kod kuće kada se to smatra potrebnim.
  13. Škola šalje informacije roditeljima o pozitivnom ponašanju i postignućima učenika, a ne samo o slučajevima lošeg ponašanja ili neuspjeha.
  14. Roditelji obavještavaju školu o svim većim promjenama u životu djeteta u kući, tako da se može pružiti odgovarajuća pomoć, ako je potrebno.
  15. Škola je povezana sa rukovodiocima u zajednici i drugim zainteresovanim stranama, reaguje na potrebe zajednice i pruža mogućnost za razmjenu ideja sa članovima zajednice u nastojanju da poveća pristup i dobrobit svih učenika u školi bez obzira na njihovo porijeklo ili sposobnost.
  16. Zajednica pomaže školi da dosegne do svih učenika koji su isključeni iz škole.
  17. Žene i muškarci iz zajednice sa specijalizovanim znanjem ili vještinama pozvani su i dobrodošli na časove kao osobe sa iskustvom.
  18. Škola razvija partnerstva sa lokalnim preduzećima, društvenim grupama i nevladinim organizacijama radi unapređenja učenja učenika i pomoći porodicama.

Aktivnost

Kao tim, odaberite 10 pokazatelja sa liste.

Odabrani pokazatelji za uključenost Status ovog pokazatelja u mojoj školi od 1 do 10. Koraci koje treba preduzeti (sakupljaju ih diskusioni timovi).
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
  1. Na osnovu gore navedene liste, pripremite radne listove ili flipčart-ove koji će biti dati svim zainteresovanim stranama uključenim u proces vrednovanja.
  2. Formirajte okrugle stolove sa različitim zainteresovanim stranama (učenicima, nastavnicima, članovima školskog osoblja, roditeljima, članovima odbora itd.). Potonji se mogu sastati povodom velikog školskog događaja ili zakazanih sastanaka, u zavisnosti od njihove dostupnosti.
  3. Zamolite ih da razgovaraju o svojoj procjeni i komentarima.
  4. Zadajte im da iznesu predloge za poboljšanje.
  5. Prikupite sve komentare i predloge u svom timu.
  6. Osmislite jasan i efikasan master plan za narednih 6 do 12 mjeseci.
  7. Izvijestite o master planu sve uključene učesnike.
  8. Planirajte sljedeći period vrednovanja (transparentnost je na prvom mjestu!).