Stilovi školskog rukovodstva

Da li je demokratija najbolji način da se odgovori na izazove sa kojima se suočava naše društvo? Ili postoje bolje alternative? O ovom kontroverznom pitanju raspravlljamo od davnina, pa sve do danas. Ono što se odnosi na društvo, odnosi se i na škole. Ako zagovaramo demokratsko vođstvo u školama, potrebno je razmotriti alternative. Pogledajmo četiri glavna tipa rukovođenja.

Autokratski rukovodioci imaju tendenciju da sve odluke donose sami. Oni će tvrditi da je to najefikasniji način za izvršavanje mnogih zadataka u kratkom vremenskom periodu. To je zaista snaga autokratskog vođstva, ali njegova slabost je u tome što se kolektiv može suprotstavljati odlukama ili ih dovoditi u pitanje, što zauzvrat povećava vjerovatnoću sukoba i odbijanje saradnje. Autokratski lideri podcjenjuju činjenicu da u velikoj mjeri zavise od drugih. Školska pravila koja se nameću bez pogovora češće se ne poštuju, što je kontraproduktivno u bavljenju sa nedoličnim ponašanjem ili zlostavljanjem. Autokratsko vođstvo često prati status quo i postojeće konvencije, nudeći malo u pogledu inovacija i razvoja. Akademski rezultati su loši u autokratski vođenim školama, jer se malo pažnje poklanja specifičnim potrebama učenika za podrškom i ohrabrenjem.

Laissez-faire rukovodstvo karakteriše nedostatak jasno definisanih procedura za donošenje odluka i malo učešće rukovodioca u procesima donošenja odluka. Vrijeme za diskusije nije jasno ograničeno, tako da je efikasnost odlučivanja i upravljanja školom slaba. Sa druge strane, snaga ove vrste vođstva je nizak nivo agresije i sukoba u školskoj zajednici.

Paternalistički rukovodioci djeluju kao roditeljske figure vodeći računa o svojim podređenima kao što bi to radio roditelj, ne nudeći im bilo kakvu odgovornost ili slobodu izbora. U ovoj vrsti rukovođenja, rukovodilac pokazuje brigu i stara se o svom osoblju. Zauzvrat, očekuje povjerenje, odanost i poslušnost. Od nastavnika se očekuje da u potpunosti budu posvećeni onome u šta rukovodilac vjeruje i da se suzdrže od donošenja sopstvenih izbora ili samostalnog rada. Od nastavnika se očekuje da će ostati zaposleni u istoj školi duže vrijeme da bi ojačali lojalnost i povjerenje. Paternalističko rukovođenje ima tendenciju da podijeli osoblje, jer će školski rukovodilac svoje omiljene nastavnike nagraditi za vjernost posebnim tretmanom i mogućnostima kao što su projekti, putovanja, obuke itd.

Demokratski stil rukovođenja nudi potencijal za prevazilaženje slabosti koje druge vrste rukvođenja teže da razvijaju. Demokratski vođa škole obezbjeđuje da su svi članovi školske zajednice uključeni u proces donošenja odluka – ali će učešće varirati, u zavisnosti od konteksta. Učenici neće učestvovati u svakoj odluci, a rukovodilac ne mora uvijek da ima poslednju riječ. U nekim se slučajevima može ograničiti na posrednika pri postizanju dogovora među zaposlenima ili čitavom školskom zajednicom, ili može prihvatiti odluku koju lično ne podržava.

Rukovodstvo i odgovornost se dijele sa drugima, a često postoje i rukovodioci podgrupa. Što više članova školske zajednice učestvuje u procesu – rukovodilac škole, osoblje, učenici, domaćice, kancelarijsko osoblje, možda i roditelji i spoljni akteri, jasnija će biti slika različitih interesa, pogleda i vrijednosti. Snaga demokratskog školskog rukovođenja leži u njegovom potencijalu za donošenje odluka i rješenja koja su široko prihvaćena i podržana, pod uslovom da su uzeti u obzir svi interesi i zahtjevi. Trud u učenju koji je potreban različitim grupama u školskoj zajednici da razviju svoj potencijal punog učešća može biti prilično zastrašujući, ali nagrađuje. Školska zajednica može razviti demokratsku školsku kulturu sa otvorenom i prijateljskom atmosferom. Njeni članovi će biti motivisaniji i posvećeniji, razvijaće se formalna i neformalna komunikacija, uključujući i školskog rukovodioca i školsku zajednicu. Disciplina će se poboljšati ako se i učenici osjećaju odgovornim za svoju školu. Škola će postići više akademskih rezultata ukoliko podržava raznolike sposobnosti i talene svojih učenika.

Demokratsko školsko rukovodstvo stoga ima snažan potencijal, ali i izazove. Što više članova učestvuje, složeniji će biti procesi diskusije, postizanja konsenzusa i odlučivanja. Autokratske prečice do efikasnog odlučivanja tada mogu izgledati kao privlačna alternativa. Tvrdimo da je vrijedno napora da se pozabavite ovom kompleksnošću, jer bi vaši učenici trebalo da nauče kako da napreduju u ambivalentnim i nejasnim situacijama (vidi Kompetencije za demokratsku kulturu, str. 43). Škole kojima se demokratski rukovodi podržavaju svoja društva tako što obrazuju učenike da postanu kompetentni i sigurni građani koji žele da učestvuju u kontroverznim i dinamičnim procesima donošenja odluka.