Dobrobit je osnovno pravo za djecu

Član 17 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (20. novembar 1989) zahtijeva od država potpisnica da zaštite “socijalna, duhovna i moralna dobrobit i fizičko i mentalno zdravlje” sve djece na svojim teritorijama. Konvencija o dječjim pravima (KDP) odražava opšte odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima od 10. decembra 1948.  https://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/index.html, uključujući pravo na život (UDLjP, Član 3; EKLjP, Član 2), na zdravlje i dobrobit (UDLjP, Član 25; EKLjP, Član 2).

Ljudska i dječja prava opstaju ili nestaju zavisno od njihove implementacije i zaštite. Stoga je zdrav kognitivni, emocionalni, bihevioralni, fizički i socijalni razvoj pojedinca ključni cilj Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Međutim, naše zdravlje i fizičko blagostanje ne zavise samo od preovlađujućih životnih uslova i sistema podrške socijalnog osiguranja koje pruža država u kojoj živimo, već i od naših životnih navika. Da li naše navike podržavaju naše zdravlje i fizičko blagostanje ili im nanose štetu, zavisi od naših ličnih izbora i odgovornosti. Donoseći takve izbore, mi ostvarujemo svoje ljudsko pravo na slobodu, što znači da možemo samo biti ohrabrivani, ali ne i primorani da razumno vodimo svoj život (UDLjP, član 3).

Škola na čijem ste čelu, dakle, igra ključnu ulogu u nastojanju da mladi ljudi shvate suštinsku važnost svojih izbora i kako oni utiču na njihov život i identitet. Vaša škola može djeci i adolescentima pružiti potrebna znanja, vještine, društvenu podršku i jačanje životne sredine i osnažiti ih da usvoje dugoročne obrasce ponašanja koji poboljšavaju zdravlje. U tom pogledu, KFO djeluje kao temelj za doživotni angažman u fizičkoj aktivnosti i sportu. Iskustva učenja koja se nude djeci i mladima kroz časove fizičkog vaspitanja trebalo bi da odgovaraju njihovom uzrastu i razvoju kako bi im pomogla da steknu psihomotorne vještine, kognitivno razumijevanje i socijalne i emocionalne vještine potrebne za bavljenje cjeloživotnom fizičkom aktivnošću (Izvor: prilagođeno iz Udruženja za fizički odgoj (AfPE) Dokument o zdravstvenom položaju, 2008 /Association for Physical Education (AfPE) Health Position Paper).

Značajan faktor koji doprinosi dječijem zdravlju, socijalnom razvoju, sposobnostima učenja i otpornosti na mentalne probleme jeste njihova uključenost u svakodnevne fizičke aktivnosti. To uključuje slobodnu igru, aktivni prevoz i rekreaciju, fizičko vaspitanje u školi, organizovan sport ili planiranu vježbu.

Igra je jedno od razvojnih prava koja omogućava djeci da ostvare svoj puni potencijal zajedno sa obrazovanjem, slobodnim vremenom, kulturnim aktivnostima, pristupom informacijama i slobodi misli, savjesti i vjere.

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta definiše fizičku aktivnost i rekreaciju kao ljudska prava, izričito priznajući pravo djeteta na zdravlje (član 24), na odmor, slobodno vrijeme, igru i bavljenje rekreativnim aktivnostima (član 31).

Konkretno, Opšti komentar UN-a broj 4: „Zdravlje i razvoj adolescencije u kontekstu Konvencije o pravima djeteta“ https://www.childrensrights.ie/resources/uncrc-general-comment-adolescent-health-and-development-context-convention-rights-child posebno skreću pažnju na važnost odgovarajućih informacija o zdravstvenim temama, uključujući fizičku aktivnost (Odeljak III, 26).

Pored toga, komitet UN nadgleda sprovođenje Konvencije o pravima djeteta. On preporučuje dostupnost:

1. Okruženja u kojem su igra i rekreativne mogućnosti dostupne svoj djeci i pružaju uslove za kreativnost.
2. Mogućnosti za vježbanje kompetencije kroz samoinicijativnu igru, unapređenje motivacije, FA i razvoj vještine, kao i kulturne životno obogaćujuće razigrane interakcije.
3. Pravo na odmor, što djeci osigurava potrebnu energiju i motivaciju da učestvuju u igri i kreativnom angažmanu.

Vaša država se obavezala da će poštovati ove konvencije. To zahtijeva od vas, kao direktora, da date sve od sebe da ovaj zavjet implementirate na najbolji mogući način u svojoj sferi odgovornosti.

Da bi usvojili pristup školovanju koji se zasniva na ljudskim pravima, direktori moraju znati više o ljudskim pravima, demokratiji i dječijim pravima, kao i o njihovim implikacijama na obrazovno razmišljanje, planiranje i vrednovanje.