Lekcija 2: Škola je život: živjeti ekološki?

Living Democracy » Textbooks » Lekcija 2: Škola je život: živjeti ekološki?

Koliko je ekološka naša škola?

Odgojno-obrazovni ciljevi Učenici shvataju da njihova škola nije samo mjesto učenja već i mjesto za život. Planiraju preuzeti „ekološku“ odgovornost za svoj „životni prostor“.
Nastavni zadaci Planiraju se i razvijaju razne mogućnosti za ekološko ponašanje.
Nastavni materijali Materijal.
Metode Grupne prezentacije, plenarna rasprava.

Dodatne informacije

Učiti o ekologiji znači živjeti ekološki. Na taj način, škola postaje mjesto aktivnog građanstva. Aktivno građanstvo se najbolje uči kroz djelovanje – individualnim potrebama mora se pružiti prilika samostalnog istraživanja pitanja demokratskog građanstva i ljudskih prava, a ne da im se kaže kako se moraju ponašati ili misliti.

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava nije samo apsorpcija faktualnog znanja – u ovom slučaju kako spasiti okoliš i spriječiti daljnje štete – već praktično razumijevanje, vještine i sposobnosti, lični stavovi i vrijednosti.

Medij je poruka – učenici mogu više toga naučiti o demokratskom građanstvu putem primjera koje im njihove školske kolege i nastavnici iznose o načinu organiziranja (ekološkog) školskog života, nego što bi to mogli kroz formalne metode podučavanja.

Opis lekcije

U drugom dijelu ove nastavne jedinke nastavnik bi trebao osigurati da se teme fokusiraju na lokalni kontekst. Prvo, nastavnik mora iznijeti kratak sažetak prethodne lekcije. Trebalo bi biti jasno da je za kvalitetno funkcionisanje zajednice potrebna odgovornost koja je podijeljena između velikog broja ljudi.

Škola je predstavljena kao zajednica u kojoj se odvija proces obrazovanja i života. Stoga se ona može posmatrati kao polis, odnosno grad država, u kojem se moraju rješavati, na primjer, socijalni i ekološki problemi. Između ostalog, škola isto tako mora postati uzor za ekološke smjernice i postupke, te se mora ozbiljno razmotriti koji je najbolji način da se to postigne. Postoje vrlo praktični aspekti preuzimanja odgovornosti. Učenicima se daje zadatak da razmisle o područjima školskog života u kojima se može poboljšati ekološki postupak i na koji način sami učenici mogu tome doprinjeti.

Idući zadatak se poduzima u grupama od po četvoro. Svaka grupa dobije ključni pojam i zapisuje listu pitanja o tom pojmu, poput sljedećih: (ovdje se koristi pojam „smeća“):

  • Koju vrstu smeća naša škola proizvodi?
  • Kuda se ono otprema?
  • Ko je odgovoran da se to provede?
  • Na koji način se količina smeća može smanjiti?
  • Na koji način mogu ja ili moji kolege tome doprinijeti?

Za ovaj zadatak jedna sedmica nakon lekcije trebala bi predstavljati vremenski okvir za istraživanje i zadaću. Ukoliko nastavnik želi da to bude kraći vremenski period, ona ili on morat će samostalno provesti istraživanje i prikupiti relevantne informacije. Učenici samostalno sastavljaju listu koja će predstaviti svojim kolegama na „eko-zidu“.

Lista mogućih ključnih pojmova za grupe:

  • smeće;
  • smanjivanje otpada;
  • energija;
  • voda;
  • prevoz;
  • zdravlje;
  • školsko zemljište;
  • bio različitost;
  • održivost našeg svijeta;
  • opće ekološke mjere.