1. Često postavljana pitanja o Konvenciji o pravima djeteta

O čemu je riječ?

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta međunarodni je ugovor o ljudskim pravima koji uređuje prava mladih. Usvojila ga je Opća skupština Ujedinjenih naroda 1989. godine. Konvencija se sastoji od 41 člana o pravima mladih, jedan član o javnoj osviještenosti i obrazovanju te 12 članova o tome kako kontrolisati, ratificirati i primjenjivati Konvenciju. Konvenciju o pravima djeteta usvojilo je više zemalja nego bilo koji drugi međunarodni ugovor o ljudskim pravima. Do decembra 2008. Konvenciju su potpisale i ratificirale 193 zemlje.

Šta je dijete prema Konvenciji o pravima djeteta?

Prema UN-u pojam „dijete“, odnosi se na sve mlade ljude ispod 18 godina, osim ako se punoljetnost (tj. dob kad je osoba pravno priznata kao odrasla osoba) ne stekne ranije. Ovo je navedeno u prvom članu Konvencije.

Kako djeluje Konvencija?

Iako Konvencija nije proizašla iz nacionalnog prava, načela Konvencije moraju se odražavati u nacionalnom zakonodavstvu, politikama i programima zemalja koje su je potpisale i ratificirale. Vlade također moraju podnositi redovne izvještaje Ujedinjenim narodima o njihovom napretku u primjeni Konvencije. Sistem izvještavanja pritišće vlade da poštuju prava mladih ljudi.

Utiče li Konvencija na naše živote?

Ratificirajući konvenciju, Vlade su se obavezale poštovati prava osoba mlađih od 18. godina da učestvuju u odlukama koje se odnose na njih, da prežive i da ih se štiti od zla. Član 4 kaže, kad Vlade usvoje Konvenciju, one će poduzeti „prikladne mjere“ da je provode. Isto tako kaže da će glede ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, države stranke preduzeti takve mjere u što širem opsegu svojih raspoloživih sredstava. Jednom kad znamo šta Konvencija preporučuje, možemo djelovati tako da osiguramo da ta prava postanu pravila koja će odrediti kako se odnosi prema mladim ljudima.