NASTAVNA JEDINKA 2: Ravnopravnost – Jesi li ti ravnopravniji od mene?

Ravnopravnost kao pojam definira da svako, bez obzira na godine, spol, rod, vjeru, etničku pripadnost itd., ima jednaka prava.

Predgovor Opće deklaracije o ljudskim pravima počinje riječima „priznavanje urođenog dostojanstva, ravnopravnosti te neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj je slobode, pravednosti i mira u svijetu“. Pojam građanstva ne može se odvojiti od pitanja ravnopravnosti. Postojanje neravnopravnosti unutar ili između društava ometa uspješno građanstvo. Ideja ravnopravnosti je, stoga, u središtu obrazovanja za demokratsko građanstvo. Kao takva mora sagledati pitanje ravnopravnosti i trebala bi ovlastiti pojedince da djeluju protiv svih oblika diskriminacije.⁶

Različitost podrazumijeva izdizanje iznad ideje tolerancije kao iskrenog poštivanja i uvažavanje različitosti. Ona je središte ideje pluralizma i multikulturalnosti, i kao takva je kamen temeljac za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava. Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava stoga mora podrazumijevati i priliku da se ispitaju percepcije te dovedu u pitanje predrasude i stereotipi. Ono također mora osigurati da se razlike njeguju i prihvataju unutar lokalnih, nacionalnih, regionalnih i međunarodnih zajednica.⁷

Solidarnost se može, na mnoge načine, gledati kao sposobnost pojedinaca da se maknu dalje od njhovog vlastitog prostora te prepoznaju i nastoje djelovati kako bi zaštitili i promovirali prava drugih. Ključni cilj obrazovanja za demokratiju i ljudska prava također je da pojedincima osigura znanje, vještine i vrijednosti koje su im potrebne kako bi u potpunosti učestvovali u životu svoje zajednice. Kako je ranije istaknuto, djela solidarnosti usko su vezana uz ideju djelovanja. Međutim, solidarnost je više stvar uma nego stvar ponašanja.⁸

Predrasuda je sud koji donesemo o drugoj osobi ili ljudima, a da ih prethodno nismo dobro upoznali. Predrasude mogu biti negativnog ili pozitivnog karaktera. One se uče kao dio naših procesa socijalizacije i vrlo ih je teško mijenjati ili iskorijeniti. Stoga je važno da budemo svjesni njihovog postojanja.

Diskriminacija se može provoditi direktno ili indirektno. Direktnu diskriminaciju karakterizira namjera da se osoba ili grupa diskriminira, kao kada ured za zapošljavanje odbije romskog kandidata ili kada agencija za iznajmljivanje ne želi iznajmljivati stanove imigrantima. Indirektna diskiriminacija naglasak stavlja na uticaj određene politike ili mjere. Događa se kada naoko neutralna zakonska odredba, kriterij ili ponašanje stavlja osobu ili određenu manjinu u de fakto neravnopravan položaj u poređenju s drugima. Primjeri mogu ići od minimalnih uslova o visini vatrogasaca (što bi moglo isključiti mnogo više ženskih nego muških kandidata), do trgovačkog centra koji ne zapošljava osobe u dugim suknjama, ili vladinog ureda odnosno školskih propisa koji zabranjuju ulaz ili prisutnost ljudi koji nose marame. Ova naoko neutralna pravila koja se odnose na etničku ili vjersku pripadnost mogu značiti pretjerano nepovoljan položaj pripadnika određenih manjina ili vjerskih grupa koji nose duge suknje ili marame.⁹

Pojam „rod“ se odnosi na društveno stvorene uloge muškaraca i žena koje im se pridodaju zbog njihovog spola. Rodne uloge, stoga, ovise o određenim društveno-ekonomskom, političkom i kulturalnom kontekstu i na njih utiču i drugi faktori uključujući rasu, etničku pripadnost, društveni položaj, seksualnu orjentaciju i starosnu dob. Rodne uloge se uče i poprilično se razlikuju unutar ili između kultura. Za razliku od biološkog spola, rodne uloge mogu se promijeniti.¹⁰

Ekonomska i socijalna prava uglavnom se tiču uslova koji su potrebnih za puni razvoj pojedinca i obezbjeđivanje odgovarajućeg standarda života. Često se nazivaju „drugom generacijom“ ljudskih prava i puno ih je teže nametnuti, jer se smatra da su ovisna o dostupnim sredstvima. Ona uključuju prava kao što su pravo na posao, pravo na školovanje, pravo na odmor i pravo na odgovarajući standard života. Ova prava su međunarodno istaknuta u Konvenciji o ekonomskim i socijalnim pravima, koju je 1966. Godine usvojila Skupština Ujedinjenih naroda.¹¹

Različiti ljudi imaju različita mišljenja i stavove kad se radi o tome kako bi se naše društvo trebalo nositi s pitanjima socijalne pravde. Ova mišljenja i stavovi općenito se mogu podijeliti u tri kategorije:

• Darvinisti, koji misle da su pojedinci u potpunosti odgovorni za svoje probleme i da ih treba pustiti da se sami nose s njima. Oni vjeruju da ljudi trebaju poticaje kako bi se više trudili. Darvinisti ostaju izvan arene socijalnih prava.
• Simpatizeri, koji suosjećaju s onima koji pate i žele napraviti nešto kako bi olakšali njihovu bol. Oni na socijalna i ekonomska prava gledaju kao na poželjne političke ciljeve mnogo više nego kao ljudska prava. To često rezultira gledanjem s visoka na ljude koji su u teškim socijalnim uslovima.
• Tražitelji pravde, koji smatraju da se prema ljudima ponašamo nepošteno, uvelike kao rezultat vladinih odluka. Oni vjeruju da moraju mijenjati političke i ekonomske sisteme kako ljudi ne bi bili prisiljeni živjeti u siromaštvu.¹²

NASTAVNA JEDINKA 2: Ravnopravnost

Jesi li ti ravnopravniji od mene?

6. Preuzeto iz „Rječnika pojmova za obrazovanje za demokratsko građanstvo”, Karen O’Shea, Vijeće Evrope, DGIV/EDU/CIT (2003) 29.
7. Ibid.
8. Ibid.
9. Ibid.
10. Ibid
11. Preuzeto iz „Rječnika pojmova za obrazovanje za demokratsko građanstvo”, Karen O’Shea, Vijeće Evrope, DGIV/EDU/CIT (2003) 29.
12. Preuzeto iz “Dužnosti bez granica. Ljudska prava i globalna socijalna pravda”, Međunarodno vijeće za politiku ljudskih prava.