1. Uvod

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava pruža specifičan oblik odgoja i obrazovanja sa ciljem osposobljavanja mladih za učestvovanje u poziciji aktivnih građana. Pritom koristi specifične oblike učenja. Nastavnici trebaju vladati tim oblicima učenja i biti sposobni koristiti ih u različitim situacijama. Ti različiti oblici su:

• induktivni – prezentiranje konkretnog problema koji treba riješiti ili o njemu donijeti odluku, te podsticanje učenika da generaliziraju ostale situacije na osnovu prezentiranih – umjesto da se započinje s apstraktnim konceptima;
• aktivni – podsticanje učenika na učenje kroz djelovanje, umjesto da samo budu informisani ili instruirani;
• relevantni – kreiranje aktivnosti učenja vezanih za stvarne situacije u životu škole ili fakulteta, zajednice ili globalnog nivoa;
• kooperativni – primjena rada u grupi i saradničkog učenja;
• interaktivni – podučavanje kroz raspravu i razgovor;
• kritički – podsticanje učenika na samostalno razmišljanje, tražeći njihova mišljenja i stavove i pomažući im da razviju vještine argumentiranja;
• participatorni – dopuštanje učenicima da doprinose vlastitom učenju, na primjer, predlažući teme za raspravu ili istraživanje, ili procjenjujući vlastito učenje ili učenje razrednih kolega.

Kako bi ostvarili ove planove nastavnicima su potrebna učila za podršku učenika. Neka od njih su posebno važna za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava. Iz tog razloga ćemo ih opisati u vrlo praktičnom obliku.