Prvo poglavlje – Stvaranje razredne atmosfere

Uvod

Slika prikazuje učenike koji rade u razredu. Na lijevoj strani, dječak i djevojčica rade zajedno, njihovi materijali, uključujući i globus, nalaze se na stolu. Izgleda kao da o raspravljaju o nečemu. U pozadini, učenik ili možda nastavnik drži predavanje. Djevojčica s desne strane podigla je ruku i čeka da je prozovu. Svi u razredu naporno rade i čini se da uživaju u tome. Atmosfera u razredu je od ključne važnosti za efikasan rad i učenje.

Ovih pet zadataka fokusira se na to kako stvoriti, odnosno uspostaviti atmosferu u razredu koja omogućava učenicima da se osjećaju ugodno i sigurno. Osnovni uslov govori u prilog efikasnosti u učenju i nastavi, jer ometanja obično postaju prioritet i oduzimaju i vrijeme i energiju.

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava ima puno toga zajedničkog sa dobrim podučavanjem. Ovo se ne odnosi samo na ovih pet modela već na sve zadatke u knjizi.

Ovi modeli, međutim, nisu primarno zamišljeni kao alati za upravljanje razredom. Oni nose dublju, značajniju poruku. Danas je obrazovna reforma umnogome pitanje na koji način se odmaknuti od fiksiranog, prividno beskonačnog okvira znanja i uvida ka dinamičnijem konceptu cjeloživotnog učenja koje više zahtijeva razvoj kompetencija nego gomilanje podataka. S ovog stajališta, škola se smatra mikro zajednicom – mjestom gdje učenici nailaze na razna iskustva i probleme koji imaju puno toga zajedničkog sa životima odraslih. Stoga bi učenici trebali učiti kako se nositi s takvim problemima u školi. Takvi zadaci pomažu učenicima da njihova mikro zajednica funkcioniše tako što će upoznavati jedni druge, usuglašavati se s pravilima unutar grupe, dijeliti lična iskustva s drugima i razvijati samopoštovanje, definirajući vlastiti identitet unutar grupe i u saradnji s drugima. Ovi zadaci jednako su važni i prikladni za mlađe i starije učenike, ali nivo razmišljanja može varirati.

Konačno, u okvirima obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, ovi zadaci šalju jasnu poruku podučavanja kroz i u duhu demokratije i ljudskih prava. Svaki učenik je individua koja zajednici učenika i nastavnika u razredu daje nešto posebno i lično. Svaki učenik bi se trebao tretirati s interesom i poštovanjem. Svako pravilo trebalo bi se jednako primjenjivati na sve. To znači: „Ono šta mogu očekivati od drugih je ono šta oni mogu očekivati od mene.“ Učenici bi trebali biti svjesni ove poruke, stoga su promišljanje i kritičko razmišljanje u razredu ključni.