NASTAVNA JEDINKA 5: PRAVILA I PROPISI

Kakva pravila najviše odgovaraju našim potrebama?

„Pravila su instrumenti” – konstruktivistički pristup razumijevanju institucija

Ovaj slogan sažima bitnu konstataciju o kojoj je riječ u ovoj jedinki. Pravila, zakoni, ustavi i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima mogu se podvesti pod pojam institucije. U ovom priručniku na institucije se gleda kao na proizvode – ljudi su stvorili institucije da bi ispunile određenu svrhu. U tom smislu, „pravila – il,i općenito govoreći, institucije – jesu instrumenti.“

Institucije su instrumenti koji služe svrhama poput ovih:

• Rješavaju ozbiljne probleme u društvu;
• Neutraliziraju potencijalne izvore sukoba, jer osiguravaju stabilnost i sigurnost;
• Definišu odnose moći između društvenih grupa s različitim interesima; na taj način štite slabije, ili isključivo daju sredstva moći nekoj grupi ili čak pojedincima.

Prema tome, da bismo razumjeli institucije, moramo razumjeti svrhu ili interes koji su njihovi autori imali na umu. Institucije su složeni sistemi koji rješavaju složene probleme. Oni su posljedica procesa pregovaranja i sukoba, revolucije ili reforme. U demokratijama je institucionalni razvoj proces kolektivnog učenja koji se događa u okviru proceduralnih pravila, budući da se ustavi moraju mijenjati oprezno i odgovorno.

Učenici shvaćaju pojam institucije kroz ustrojavanje jedne od njih

To ključno razumijevanje nekog pojma – konstruktivistička dimenzija institucionalnog razvoja – prepoznaje se u ključnom zadatku ove jedinke. Učenici se suočavaju s političkim problemom i zadatak im je izmisliti sistem pravila za njegovo rješavanje. Postaju svjesni problema s kojima se bave kreatori institucija i u stanju su analizirati Ustav i zakone svoje zemlje, te ljudska prava, i to mnogo oštroumnije, fokusirajući se na svrhu institucija, a ne na izolovane dijelove pravila i propisa.

Ova verzija 5. jedinke zamišljena je kao nastavak 4. jedinke, no može se obrađivati kao zasebna jedinka koja se sastoji od četiri lekcije (vidi u nastavku daljnje pojedinosti u vezi s ovom mogućnošću). Obje varijante postavljaju isti zadatak i bave se istom temom. Problem s kojim se učenici bave jeste kako bi ribarska zajednica trebala održivo upravljati svojim zajedničkim resursom, zalihama ribe u jezeru (za model ciljeva koji se tiču održivosti vidi Radni materijal za učenike 4.2). Potrebno je riješiti barem sljedeća četiri problema:

1. Kako ribari mogu izbjeći pretjeran ulov i uništavanje ribljih zaliha?
2. Kako ribari mogu ostvariti najbolji rezultat?
3. Kako ribari mogu postići pravednu raspodjelu dohotka?
4. Kako ribari mogu dugoročno ostvariti te ciljeve, sada i ubuduće?

Učenici imaju ključ rješenja ovih problema. Radni materijal za učenike 4.4 sadrži brojke optimalnog održivog ribljeg ulova (42 tone). Ribarima je potreban sistem pravila kojim će se nadzirati njihovo ponašanje u ostvarivanju tih ciljeva. Zadatak učenika je izraditi takav sistem. Općenito govoreći, mogu birati između pristupa koji podrazumijeva „državu“ ili „ugovor“. Oba ova pristupa imaju prednosti i mane (vidi Radni materijal za učenike 5.2).

Oba pristupa su u nekim slučajevima dobro funkcionišela, dok su u drugima doživjela neuspjeh.¹⁴ Da bismo vidjeli da li rješenje do kojeg su učenici došli funkcioniše ili ne, moramo ga ispitati, što znači igrati nekoliko krugova ribarske igre (vidi 4. jedinku) u dodatku ovoj jedinki. Jedinke 4. i 5. se stoga mogu kombinirati kako bi predstavljale laboratorij za institucionalni ustroj i održivo upravljanje resursima – što je fantastičan projekt, ali oduzima mnogo vremena.

Jedinka – model koji odražava stvarnost

Kao i 4. jedinka, i ova jedinka zamišljena je kao igra. Učenici završavaju 4. jedinku s idejom rješavanja problema pretjeranog ulova prihvaćanjem cilja koji podrazumijeva održivost (vidi Radni materijal za učenike 4.2). Raspravljali su o tome koja vrsta institucionalnog okvira bi bila primjerena (Lekcija 4), ali nisu to pitanje dubinski istražili. Ova verzija 5. jedinke nastavak je ribarske igre, ali s drugačijim naglaskom: kakva pravila ili zakoni najviše odgovaraju ribarskoj zajednici?

Peta jedinka simulira proces uspostavljanja i dogovaranja institucionalnog okvira za ribarsku zajednicu. Učenici stoga ponovo preuzimaju ulogu članova ribarske zajednice, ali s drugačijim zadatkom. Kreiraju sistem pravila. Model reducira složenost naglašavajući neke vidove koji su važni za problem koji se proučava, a ova igra nije nikakav izuzetak. Ovdje igrači ne trebaju brinuti o ribarenju i osiguravanju sredstava za život. Nema vanjske sile koja bi prekinula njihove rasprave. Model igre stavlja naglasak na stvaranje sistema pravila. Kao i u stvarnom životu, pregovori mogu propasti – igrači možda neće postići dogovor. U tom smislu se kriteriji za uspjeh političkih pregovora i proces učenja u obrazovanju za demokratiju i ljudska prava razlikuju. Učenici mogu mnogo naučiti u situaciji neuspjelog pregovaranja.

Uloga nastavnika – voditelj igre i predsjedavajući

Kao voditelj igre, nastavnik ima (čak i) manju mogućnost davanja ulaznog doprinosa nego tokom ribarske igre. Kontrolira vrijeme i tako strukturira cijeli proces. U protivnom se takva igra ne bi mogla igrati u razredima u kojima se predaje obrazovanje za demokratiju i ljudska prava. Nastavnik ne smije nagovarati učenike da donesu neku konkretnu odluku. Postupak odlučivanja je otvoren – može propasti ako se učenici ne mogu dogovoriti o načinu, jer su moguće različite odluke. Razlozi zbog koji učenici donose odluku jednako su zanimljivi kao i sam rezultat.

Kako iskoristiti 5. jedinku kao zasebnu jedinku koja se sastoji od četiri lekcije

Osnovna koncepcija jedinke ostaje ista. Sljedeće izmjene omogućavaju da se jedinka obrađuje kao cjelina od četiri lekcije:

• Učenici funkcionišu kao savjetnici ribarske zajednice, a ne kao građani. Savjetnici formiraju timove koji izrađuju sisteme pravila, raspravljaju o njima i konačno dogovaraju model koji žele predložiti zajednici.
• Prva lekcija posvećena je proučavanju problema. Učenici dobivaju primjer jednog ribarskog sukoba (Radni materijal za učenike 4.1, i rješenje problema održivosti – Radni materijali 4.2, 4.4). Učenici stoga trebaju riješiti i taj problem, no mogu se fokusirati na pitanje koja pravila mogu potaknuti, kontrolisati ili čak prisiliti ribare da podrže cilj održivog ribarenja. Učenici se moraju pozabaviti i pitanjem siromaštva.

Uz ovakve izmjene, jedinka može pratiti koncepciju predloženu za integriranu verziju 5. jedinke.

Razvijanje sposobnosti: povezanost s drugim jedinkama u ovom priručniku

Šta prikazuje ova tabela

Naslov ovog priručnika, „Učestvovati u demokratiji“, stavlja naglasak na sposobnosti aktivnog građanina u demokratiji. Tabela pokazuje potencijal sinergijskih učinaka između pojedinih jedinki ovog priručnika. Iz tabele je vidljivo koje sposobnosti se razvijaju u 5. jedinki (označeni red u rablici). Masno uokvirena kolona pokazuje sposobnosti političkog odlučivanja i djelovanja – označene su zbog njihove povezanosti sa učešćem u demokratiji. Redovi u nastavku pokazuju povezanost s ostalim jedinkama u ovom priručniku: koje sposobnosti se razvijaju u tim jedinkama, a koje su podrška učenicima u 5. jedinki?

Kako možemo koristiti ovu tabelu

Nastavnici mogu upotrijebiti ovu tabelu kao instrument za planiranje nastave obrazovanja za demokratiju i ljudska prava na različite načine.

• Tabela pomaže nastavnicima koji samo nekoliko lekcija posvećuju obrazovanju za demokratiju i ljudska prava : nastavnik može izabrati samo ovu jedinku i preskočiti ostale, jer zna da se neke ključne sposobnosti, u izvjesnom smislu, razvijaju i u ovoj jedinki – na primjer, analiziranje problema, ocjenjivanje učinaka pravila, istraživanje važnosti lične odgovornosti.
• Tabela pomaže nastavnicima da iskoriste sinergijske učinke koji pomažu da učenici uzastopno uvježbavaju važne sposobnosti i to u različitim, međusobno povezanim kontekstima. U tom slučaju nastavnik odabire i kombinuje nekoliko jedinki.

NASTAVNA JEDINKA 5: Pravila i propisi – Kakva pravila najviše odgovaraju našim potrebama?
Igra donošenja odluka

14. Vidi Elinor Ostrom, Governing the Commons. The Evolution of Institutions for Collective Action (Upravljanje običnim građanima, Evolucija institucija za kolektivno djelovanje), Cambridge University Press, 1990.