Dodatni materijal za nastavnike

Tri dimenzije razvijanja medijske pismenosti

1. Prva dimenzija: procjena medija

Procjena medija može se sažeti starogrčkim glagolom Kpiveiv (krinein), što je izvorno značilo „napraviti razliku“, a odnosilo se na trajno sticanje i preispitivanje znanja i iskustva.

Procjena medija jeste analiza medija. Ta se analitička komponenta odnosi na sposobnost percipiranja i razumijevanja događaja u društvu – na primjer, procesa koncentracije unutar medija, koji može ugroziti funkciju medija u demokratskom društvu. Kod tog konkretnog primjera koncentracije medija trebamo, dakle, znati ko je vlasnik čega i koliko je medija koncentrirano kod jednog vlasnika. Međutim, ne smijemo zaboraviti da su mediji komercijalne firme koje moraju stvarati profit. I, sviđalo se to nama ili ne, što nam je život neovisniji i globaliziraniji, to smo mi ovisniji o medijima. Detaljnija analiza, zasnovana na dobrom poznavanju te oblasti, omogućava nam da razvoj medija ocjenjujemo kritički – „praveći razliku“ – tako da na odgovarajući način iskoristimo svoje znanje i sposobnosti.

Komponenta preispitivanja podrazumijeva da bi svako trebao biti u stanju povezati i primijeniti svoj analitički potencijal i znanje na samog sebe i svoje polje djelovanja. Osobito kad je riječ o medijima primjećujemo jaku tendenciju da se priča o „drugima“, a zanemaruje svoj lični udio u svemu.

Sposobnost analiziranja i promišljanja vezuje se i za treću dimenziju, etički stav prema drugima, koji uravnotežuje i definira analitičko promišljanje i preispitivanje u smislu društvene odgovornosti.

2. Druga dimenzija: poznavanje medija

Pod tim se pojmom podrazumijeva „čisto“ znanje o medijima i medijskim sistemima, što se, opet, može podijeliti na dvije komponente.

Komponenta informacija podrazumijeva pojam inormacije u njenom klasičnom značenju, uključujući i to kako novinari obavljaju svoj posao, koje se vrste programa emituju na radiju i televiziji, na koji način biramo kanale i programe koje uglavnom gledamo, te kako možemo koristiti kompjuter za efikasno zadovoljenje svojih potreba.

Komponenta vještina poznavanju medija dodaje sposobnost korištenja nove opreme bez prethodnog iščitavanja uputstva za upotrebu. To podrazumijeva proces „učenja kroz praksu“ – kako se služiti kompjuterom, kako pristupiti internetu, kako se služiti video-kamerom, itd.

3. Treća dimenzija: korištenje medija

Korištenje medija također se može podijeliti u dvije potkategorije:

1. Sposobnost korištenja medijskih proizvoda: tu se susrećemo sa dimenzijom recepcije i konzumiranja medijske produkcije. Gledanje televizije, naprimjer, predstavlja aktivnost, s obzirom na to da moramo procesirati ono što smo vidjeli i to integrisati u naš kognitivni sistem i repertoar slika kojim raspolažemo. Danas ne samo čitanje tekstova nego i gledanje filmova povećava našu sposobnost recepcije.
2. Aktivno korištenje medijske opreme: ova se dimenzija odnosi na medije u društvenoj interakciji. Telebankarstvo, telešoping, video i telefonske konferencije, konvencionalna i digitalna fotografija, produkcija video filma – veliki broj medija nudi nam ogromne mogućnosti ne samo percepcije svijeta putem primanja informacija, nego i putem njihove proizvodnje.

Nastavna jedinka koja se bavi medijima fokusira se upravo na tu dimenziju, koja je povezana sa dvjema pomenutim dimenzijama obrazovanja vezanog za medije.