Nastavna cjelina 2 (razredna nastava, 2. razred) – Imena su više od slova!

Living Democracy » Textbooks » Nastavna cjelina 2 (razredna nastava, 2. razred) – Imena su više od slova!

A   Nastavni plan

 

Ključna pitanja/teme lekcije

Ključni zadaci

Nastavni materijali

Lekcija 1

Sva naša imena!

Sva djeca uče više o imenima jedni od drugih (interaktivan pristup).

Listovi A4 papira.

Lekcija 2

Kako sam dobio/dobila svoje ime?

Učenici razmišljaju o razlozima davanja imena djetetu.

Komadi papira s ključnim rečenicama; komplet nastavnih listova

Lekcija 3 i 4

Svako dijete treba ispričati priču o tome.

Učenici razmjenjuju informacije o svojim životima. Crtaju slike samih sebe u prirodnoj veličini

Informacije o porodicama djece (domaća zadaća); list papira za svako dijete (flip chart) po djetetu; marker i bojice

B   Polazišta i odgojno-obrazovni ciljevi

Član 7 Konvencije o pravima djeteta štiti pravo svakog djeteta na ime. Prezime ili porodično ime ukazuje na tijesnu djetetovu povezanost s grupom koja ga okružuje. Ime ukazuje na ličnost djeteta i na to da je ono jedinstveno biće u ovom svijetu.

V5_P10

Djeca trebaju biti ponosna na svoja imena, i trebaju znati šta njihova imena znače, koju nadu i obećanje nose i zašto su im roditelji izabrali upravo to ime.

Učitelj treba biti brižan pri obradi ove teme iz raznih razloga. Možda u razred idu djeca koja ne žive sa svojim biološkim roditeljima ili koji su izgubili svoja imena kad su bila prisiljena na preseljenje ili progon. Učitelj treba  koristiti empatiju i osjetljivost kad se obraća toj djeci.

Ova nastavna cjelina, “Imena su više od slova!” povezuje se s prvom nastavnom cjelinom “Ja imam ime – mi imamo školu“.

Povezivanje s prvom nastavnom cjelinom može se provesti ako su je djeca već završila.

Alternativno, lekcija 2 može biti upotrijebljena kao samostalna lekcija.

C   Ključna pitanja za razmišljanje u razredu dječijih prava

Izražavanje dječijih prava

Poznavanje dječijih prava

Primjenjivanje dječijih prava

Učitelj

Na koji način su načela dječijih prava uzeta u obzir u razrednoj i u školskoj zajednici?

Šta djeca znaju o dječijim pravima?

Učenje kako poduzeti akciju izvan škole: Šta su učenici naučili za život u budućnosti?

Škola je dio našeg života; razred je mikrozajednica sa svojim vlastitim pravima. Djeca postaju svjesna svog  identiteta kroz to što znaju sva imena druge djece i što ih svako u razredu zove po imenu.

Prava navedena s desne strane isprobana su u razredu kroz ovu nastavnu jedinicu.

Članovi 7, 8, 12, 13 (vidi u dodatku: UN Konvencija o pravima djeteta).

Djeca učestvuju u donošenju odluke o tome gdje će plakat biti obješen. Možda nema slobodnog prostora za korištenje pa se to pitanje treba raspraviti s drugim učiteljima, stručnim saradnicima ili direktorom škole.

Učenici

Kako sam iskusio/ iskusila dječija prava u razredu?

Šta sam naučio/ naučila o dječijim pravima?

Koju vrstu akcije sam sada sposoban/ sposobna poduzeti?

Vidio sam da su me sva ostala djeca i učiteljica primijetili. Oni su me slušali i sad svi znaju moje ime. Moje ime me čini posebnim i jedinstvenim, nekim ko je drugačiji od svih ostalih.
Znam imena sve ostale djece u razredu i šta ta imena znače. Znam ponešto o njihovim životima.

Mi imamo posebna prava kao djeca:

Mi imamo ime koje nam niko ne može oduzeti. (član 7).

Kao dijete, ja već imam svoju vlastitu životnu priču, o životu koji je sasvim drugačiji od života kojeg su doživjela druga djeca. To će uvijek biti dio mene (član 8).

Ja mogu imati svoje vlastito mišljenje i mogu reći šta mislim, i sva ostala djeca mogu učiniti to isto (član 12,13).

Kad sretnem učenika iz svoje škole na igralištu ili negdje drugo, pitat ću ga za ime i reći mu svoje.

D   Procedura

Lekcija 1: Sva naša imena!

Učitelj i učenici sjede na stolicama raspoređenim u krug. Djeca drže u rukama komadiće papira na kojima su velikim slovima zapisana njihova imena. Učitelj također ima karticu ili komad papira. Svako u krug kaže svoje ime. Sada se učenici trebaju fokusirati da zapamte imena druge djece, ukoliko ih već neznaju. To može biti učinjeno uz pomoć raznovrsnih igara od kojih neke mogu biti prikladne i onda kad djeca već poznaju jedni druge:

  • Djeca daju svoja imena i imena djece koja im sjede s lijeva i s desna, „Moje ime je …. s moje lijeve strane sjedi … a s moje desne strane sjedi…“
  • Identificirajte neke zajedničke osobine koje imaju vaši učenici, na primjer, boja njihovih farmerki ili suknje, inicijali, naočale, boja kose i sl., i napravite zagonetku: “…, …, i … svi imaju nešto zajedničko. Ko mi može reći ko je to? “Ponovite to nekoliko puta.
  • Prikupite sve kartice s imenima . Svako dijete izvlači jednu u krugu bez čitanja imena. Svi pokazuju svoje karte. Ko je u stanju uvesti red u ovu zbrku dodjeljivanjem tačnog imena svakom djetetu.
  • Ukrcajte se u autobus: jedno od djece počinje sa sljedećom tvrdnjom: “Ja sam Ana i ja ulazim u autobus“. Dijete pored nje nastavlja: “Ja sam Asja i ja ulazim u autobus s Anom.” Dijete koje sjedi pored Asje nastavlja na isti način, uključujući svu prethodnu djecu: “Ja sam Denis i ja ulazim u autobus zajedno s Anom i Asjom.” Držite se reda u kojem djeca sjede u krugu. To će im olakšati da se sjete imena. Nastavite na taj način sve dok sva djeca nisu ušla u autobus. Pazite da se ne stidi dijete koje je zaboravilo ime, neka djeca pomažu jedna drugima.

Učitelj zaključuje lekciju provodeći nastavni dijalog. Sljedeća pitanja služe kao podsticaj za učenike:

  • Sviđa li mi se moje ime, ako da, zašto?
  • Ponekad se imena svedu na nadimke ili se izmijene. Ako imam nadimak ili izmijenjeno ime, sviđa li mi se ono ili ne? Zašto?
  • Nadimci u našoj porodici ili među prijateljima: Šta oni znače i kako je do njih došlo?
  • Važno je imati ime. Kako bi škola izgledala kad bi svi imali isto ime ili kad ne bi uopće imali ime?

Za nastavak lekcije,ako vrijeme dopušta:

  • Izraz: “Moje ime je…” može biti predstavljeno na različitim jezicima tako da ih djeca nauče; Zadaća može biti da svako dijete nauči izraz na dva jezika. (Nastavak: djeca uče pitanje, “Koje je tvoje ime?”)
  • Djeca bi mogla dizajnirati i kreirati posebnu dekorativnu traku s imenom.

Lekcija 2: Kako sam dobio/dobila ime?

Učitelj je pripremio komadiće papira na kojima je napisao sljedeće rečenice: (naravno, svaka varijacija je moguća – izmjena, izostavljanje, dodavanje novih izjava i slično):

Važno je imati ime.
Moje ime – to sam ja.
Mi se međusobno raspoznajemo po našim imenima.
Naše ime ponekad kaže ko smo mi (pol, jezik, mjesto porijekla, itd.).
Dobijanjem imena, dijete postaje član države.
Izborom određenog imena, roditelji često izražavaju želje, nade i osjećaje.

Učitelj čita svaku tvrdnju u razredu. Spušta  komad papira i traži djecu da izjavu zapisanu na papiru prepričaju svojim riječima i rasprave o njenom značenju.

Potom ona ili on podijeli radne listove koje djeca trebaju popuniti za zadaću. (vidjeti nastavne materijale dolje).

Učitelj prolazi kroz pitanja s razredom kako bi osigurao da svako dijete razumije pitanja.

  • Kad sam rođen/rođena?
  • U koje vrijeme?
  • Koji je bio dan u sedmici?
  • Kakvo je bilo vrijeme?
  • Gdje sam rođen?
  • Ko je bio prisutan kad sam rođen?
  • Koliko sam bio veliki i težak?
  • Zašto sam dobio baš to ime?
  • Šta znači moje ime?

Gdje se sve pojavljuje moje ime, kako glasi moje ime na drugim jezicima?

Lekcija  3 i 4:

Svako dijete treba ispričati svoju priču!

Djeca sjede u krug. Imaju list papira koji su popunili za domaću zadaću i govore jedni drugima o stvarima koje su raspravili sa svojim roditeljima. Učitelj ih ohrabruje da neka pitanja rasprave dublje.

Na primjer, on ili ona izrađuje popis koji pokazuje vrijeme dana ili naziv dana kada je svako dijete u razredu rođeno, na tabli, panou (flipchart) ili na projektoru. Možda će se pojaviti zanimljiv uzorak? (Internet je koristan alat koji može pomoći pronaći dane i sedmicu kada su djeca rođena .)

Naravno, bilo bi jako zanimljivo ako neka djeca mogu odgovoriti na posljednje pitanje, to jest, iznijeti razloge svojih roditelja za davanje njihovih imena i moći objasniti šta njihova imena znače.

Učitelj može donijeti rječnik imena ili upotrijebiti internet i naći njihova značenja (ovo posljednje bi bilo naročito dobro za neevropska imena).

Slijedeći raspravu u razredu, učenicima se daje zadaća da samostalno oblikuju poster o sebi koji obuhvata sve pisane informacije koje su prikupili o sebi. Zavisno od vještine pisanja, učitelj može pomoći nekoj djeci u razredu.

Alternativno, djeca mogu napraviti vlastitu sliku u prirodnoj veličini. To se može učiniti na sljedeći način: Dijete legne na list papira koji je raširen na podu, odabere pozu, naprimjer trčanje ili stajanje s raširenim rukama. Izrezuju oblik koji su dobili,  i boje ga vodenim bojama ili bojama za plakat. Mogu izrezati i balone za tekst, priljepiti ih za figuru i predstaviti se drugoj djeci: “Moje ime je…”, i/ili dodati drugi list papira s ličnim detaljima o djetetu koji može biti naljepljen na figuru.

Djeca koriste četvrtu lekciju da bi kompletirala ove plakate.

Na kraju razgovaraju o tome kako i gdje će izložiti plakate u školskoj zgradi. Učitelj ih podržava u njihovom donošenju odluke.

Nastavni materijali: radni list za učenike

Moje ime ima vlastitu historiju/istoriju – Šta ću otkriti?

Kad sam rođen/rođena?

U koje vrijeme?

Koji je bio dan u sedmici kada sam rođen/rođena?

Kakvo je bilo vrijeme?

Gdje sam rođen/ rođena?

Ko je bio prisutan kad sam rođen/ rođena?

Koliko sam bio visok/ visoka i težak/teška?

Kako sam dobio/ dobila svoje ime?

Šta znači moje ime?

Gdje se moje ime može naći i kako glasi na stranim jezicima?