Nastavna cjelina 2 (razredna nastava, 2. razred) – Imena su više od slova!

Living Democracy » Textbooks » Nastavna cjelina 2 (razredna nastava, 2. razred) – Imena su više od slova!

A   Nastavni plan

 

Ključna pitanja/teme lekcije

Ključni zadaci

Nastavni materijali

Lekcija 1

Sva naša imena!

Sva djeca uče više o imenima jedni od drugih (interaktivan pristup).

Listovi A4 papira.

Lekcija 2

Kako sam dobio/dobila svoje ime?

Učenici razmišljaju o razlozima davanja imena djetetu.

Komadi papira s ključnim rečenicama; set uručaka.

Lekcija 3 i 4

Svako dijete ima za ispričati priču o tome.

Učenici razmjenjuju informacije o svojim životima. Crtaju slike samih sebe u prirodnoj veličini

Informacije o obiteljima djece (domaća zadaća); list papira od preklopnika (flip chart) po djetetu; marker I bojice

B   Polazišta i odgojno-obrazovni ciljevi

Članak 7 Konvencije o pravima djeteta štiti pravo svakog djeteta na ime, prezime ili obiteljsko ime ukazuje na tijesnu djetetovu povezanost s grupom koja ga okružuje. Ime ukazuje na osobnost djeteta i na to da je ono jedinstveno biće u ovom svijetu.

V5_P10

Djeca trebaju biti ponosna na svoja imena, i trebaju znati što njihova imena znače, koju nadu i obećanje nose i zašto su im roditelji izabrali upravo to ime.

Učitelj treba biti brižan pri obradi ove teme iz raznih razloga. Možda u razred idu djeca koja ne žive sa svojim biološkim roditeljima ili koji su izgubili svoja imena kad su bila prisiljena na preseljenje ili progon. Učitelj treba  koristiti empatiju i osjetljivost kad se obraća toj djeci.

Ova nastavna cjelina, “Imena su više od slova!” povezuje se s prvom nastavnom cjelinom “Ja imam ime – mi imamo školu“.

Povezivanje s prvom nastavnom cjelinom može se provesti ako su je djeca već završila.

Alternativno, lekcija 2 može biti upotrijebljena kao samostalna lekcija.

C   Ključna pitanja za razmišljanje u razredu dječjih prava

Izražavanje dječjih prava

Poznavanje dječjih prava

Primjenjivanje dječjih prava

Učitelj

Na koji način su načela dječjih prava uzeta u obzir u razrednoj i u školskoj zajednici?

Što djeca znaju o dječjim pravima?

Učenje kako poduzeti akciju izvan škole: Što su učenici naučili za život u budućnosti?

Škola je dio našeg života; razred je mikrozajednica sa svojim vlastitim pravima. Djeca postaju svjesna svojeg  identiteta kroz to što znaju sva imena druge djece i što ih svatko u razredu zove po imenu.

Prava navedena s desne strane iskušana su u razredu kroz ovu nastavnu jedinicu.

Članci 7, 8, 12, 13 (vidi u dodatku: UN Konvencija o pravima djeteta).

Djeca sudjeluju u donošenju odluke o tome gdje će plakat biti obješen. Možda nema slobodnog prostora za korištenje pa se to pitanje treba raspraviti s drugim učiteljima, stručnim suradnicima ili ravnateljem škole.

Učenici

Kako sam iskusio/ iskusila dječja prava u razredu?

Što sam naučio/naučila o dječjim pravima?

Koju vrstu akcije sam sada sposoban/ sposobna poduzeti?

Vidio sam da su me sva ostala djeca i učiteljica primijetili. Oni su me slušali i sad svi znaju moje ime. Moje ime me čini posebnim i jedinstvenim, nekim tko je drugačiji od svih ostalih.

Znam imena sve ostale djece u razredu i što ta imena znače. Znam ponešto o njihovim životima.

Mi imamo posebna prava kao djeca:

Mi imamo ime koje nam nitko ne može oduzeti. (članak 7).

Kao dijete, ja već imam svoju vlastitu životnu priču, o životu koji je sasvim drukčiji od života kojeg su doživjela druga djeca. To će uvijek biti dio mene (članak 8).

Ja mogu imati svoje vlastito mišljenje i mogu reći što mislim, i sva ostala djeca mogu učiniti to isto (članak 12,13).

Kad ću učenika iz svoje škole sresti na igralištu ili negdje drugdje, pitat ću ga za ime i reći mu svoje.

D   Procedura

Lekcija 1: Sva naša imena!

Učitelj i učenici sjede na stolicama raspoređenim u krug. Djeca drže u rukama komadiće papira na kojima su velikim slovima zapisana njihova imena. Učitelj također ima karticu ili komad papira. Svatko u krug kaže svoje ime. Sada se učenici trebaju usredotočiti da zapamte imena druge djece, ukoliko ih već ne znaju. To može biti učinjeno uz pomoć raznovrsnih igara od kojih neke mogu biti prikladne i onda kad djeca već poznaju jedna drugu:

  • Djeca daju svoja imena i imena djece koja im sjede s lijeva i s desna, „Moje ime je …. s moje lijeve strane sjedi … a s moje desne strane sjedi…“
  • Identificirajte neke zajedničke osobine koje imaju vaši učenici, primjerice boja njihovih traperica ili suknje, inicijali, naočale, boja kose i sl., i napravite zagonetku: “…, …, i … svi imaju nešto zajedničko. Tko mi može reći tko je to? “Ponovite to nekoliko puta.
  • Prikupite sve kartice s imenima . Svako dijete izvlači jednu u krugu bez čitanja imena. Svi pokazuju svoje karte. Tko je u stanju uvesti reda u ovu zbrku dodjeljivanjem točnog imena svakom djetetu.
  • Ukrcajte se u autobus: jedno od djece počinje sa sljedećom tvrdnjom: “Ja sam Ana i ja ulazim u autobus“. Dijete pored nje nastavlja: “Ja sam Sandra i ja ulazim u autobus s Anom.” Dijete koje sjedi pored Sandre nastavlja na isti način, uključujući svu prethodnu djecu: “Ja sam Tomica i ja ulazimo u autobus zajedno s Anom i Sandrom.” Držite se reda u kojem djeca sjede u krugu. To će im olakšati da se sjete imena. Nastavite na taj način sve dok sva djeca nisu ušla u autobus. Pazite da se ne sramoti dijete koje je zaboravilo ime, neka djeca pomažu jedna drugima.

Učitelj zaključuje lekciju provodeći nastavni dijalog. Sljedeća pitanja služe kao poticaj za učenike:

  • Sviđa li mi se moje ime, ako da, zašto?
  • Ponekad se imena svedu na nadimke ili se izmijene. Ako imam nadimak ili izmijenjeno ime, sviđa li mi se ono ili ne? Zašto?
  • Nadimci u našoj obitelji ili među prijateljima: Što oni znače i kako je do njih došlo?
  • Važno je imati ime. Kako bi škola izgledala kad bi svi imali isto ime ili kad ne bi uopće imali ime?

Za nastavak lekcije,ako vrijeme dopušta:

  • Izraz: “Moje ime je…” može biti predstavljeno u različitim jezicima tako da ih djeca nauče; Zadaća može biti da svako dijete nauči izraz na dva jezika. (Nastavak: djeca uče pitanje, “Koje je tvoje ime?”)
  • Djeca bi mogla dizajnirati i kreirati posebnu dekorativnu traku s imenom.

Lekcija 2: Kako sam dobio/dobila ime?

Učitelj je pripremio komadiće papira na kojima je napisao sljedeće rečenice: (naravno, svaka varijacija je moguća – izmjena, izostavljanje, dodavanje novih izjava i slično):

Važno je imati ime.
Moje ime – to sam ja.
Mi se međusobno raspoznajemo po našim imenima.
Naše ime ponekad kaže tko smo mi (spol, jezik, mjesto podrijetla, itd.).
Dobivanjem imena, dijete postaje član države.
Izborom određenog imena, roditelji često izražavaju želje, nade i osjećaje.

Učitelj čita svaku tvrdnju u razredu. Spušta  komad papira i traži djecu da izjavu zapisanu na papiru prepričaju svojim riječima i rasprave o njezinom značenju.

Potom ona ili on podijeli radne listove koje djeca trebaju popuniti za zadaću. (vidjeti nastavne materijale dolje).

Učitelj prolazi kroz pitanja s razredom kako bi osigurao da svako dijete razumije pitanja.

  • Kad sam rođen/rođena?
  • U koje vrijeme?
  • Koji je bio dan u tjednu?
  • Kakvo je bilo vrijeme?
  • Gdje sam rođen?
  • Tko je bio prisutan kad sam rođen?
  • Koliko sam bio veliki i težak?
  • Zašto sam dobio baš to ime?
  • Što znači moje ime?

Gdje se sve pojavljuje moje ime, kako glasi moje ime u drugim jezicima?

Lekcija  3 i 4
Svako dijete ima za ispričati svoju priču!

Djeca sjede u krug. Ona imaju list papira kojeg su popunila za domaću zadaću i govore jdni drugima o stvarima koje su raspravili sa svojim roditeljima. Učitelj ih ohrabruje da neka pitanja rasprave dublje.

Na primjer, on ili ona izrađuje popis koji pokazuje vrijeme dana ili naziv dana kada je svako dijete u razredu rođeno, na ploči, preklopniku (flipchart) ili na projektoru. Možda će se pojaviti zanimljiv uzorak? (Internet je koristan alat koji može pomoći pronaći dane i tjednu u koje su djeca rođena .)

Naravno, bilo bi jako zanimljivo ako neka djeca mogu odgovoriti na posljednje pitanje, to jest, iznijeti razloge svojih roditelja za davanje njihovih imena i moći objasniti što njihova imena znače.

Učitelj može donijeti rječnik imena ili upotrijebiti internet i naći njihova značenja (ovo posljednje bi bilo naročito dobro za neeuropska imena).

Slijedeći raspravu u razredu, učenicima se daje zadaća da samostalno oblikuju poster o sebi koji obuhvaća sve pisane informacije koje su prikupili o sebi. Ovisno o vještini njihova pisanja, učitelj može pomoći nekoj djeci u razredu.

Alternativno, djeca mogu napraviti vlastitu sliku u prirodnoj veličini. To se može učiniti na sljedeći način: Dijete legne na list papira koji je raširen na podu, odabire pozu, primjerice trčanje ili stajanje s raširenim rukama. Izrezuju oblik koji su dobili,  i bojaju ga vodenim bojama ili bojama za plakat. Mogu izrezati i balone za tekst, priljepiti ih za figuru i predstaviti se drugoj djeci: “Moje ime je…”, i/ili dodati drugi list papira s osobnim detaljima o djetetu koji može biti naljepljen na figuru.

Djeca koriste četvrtu lekciju da bi kompletirala ove plakate.

Na kraju razgovaraju o tome kako i gdje će izložiti plakate u školskoj zgradi. Učitelj ih podupire u njihovom donošenju odluke.

Nastavni materijali: radni list za učenike

Moje ime ima vlastitu povijest – Što ću otkriti?

Kad sam rođen/rođena?

U koje vrijeme?

Koji dan u tjednu sam rođen/rođena?

Kakvo je bilo vrijeme?

Gdje sam rođen/rođena?

Tko je bio prisutan kad sam rođen/rođena?

Koliko sam bio visok/visoka i težak/teška?

Kako sam dobio/dobila svoje ime?

Što znači moje ime?

Gdje se moje ime može naći i kako glasi na stranim jezicima?