Poglavlje 1 – Stvaranje atmosfere u učionici

Uvod

Slika prikazuje učenike koji rade u učionici. Na lijevoj strani, dječak i djevojčica rade zajedno, njihovi materijali, uključujući i globus, nalaze se na stolu. Izgleda kao da o nečemu raspravljaju. U pozadini, učenik ili možda nastavnik nešto objašnjava. Djevojčica s desne strane podigla je ruku i čeka da je prozovu. Svi u razredu predano rade i čini se da uživaju u tome. Atmosfera u učionici od ključne je važnosti za efikasan rad i učenje.

Ovih pet vježbi fokusira se na to kako stvoriti, ili ponovo uspostaviti, atmosferu u razredu koja omogućava učenicima da se osjećaju ugodno i sigurno. Ovaj osnovni zahtjev podržava efikasnost nastave i učenja, jer ometanja obično postaju prioritet i oduzimaju i vrijeme i energiju.

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava ima mnogo toga zajedničkog sa dobrim podučavanjem. Ovo se ne odnosi samo na ovih pet modela već na sve vježbe u ovoj knjizi.

Ovi modeli, međutim, nijesu primarno zamišljeni kao sredstva za upravljanje razredom. Oni nose dublju, značajniju poruku. Danas je obrazovna reforma umnogome pitanje na koji način napraviti korak dalje od izlaganja utvrđenog, naizgled svevremenog korpusa znanja i uvida ka dinamičnijem konceptu cjeloživotnog učenja koje više zahtijeva razvoj kompetencija nego gomilanje podataka. Iz ove perspektive, škola se smatra mikro zajednicom – mjestom gdje učenici nailaze na razna iskustva i probleme koji imaju mnogo toga zajedničkog sa životima odraslih. Stoga bi učenici trebalo da uče kako da se nose s takvim problemima u školi. Ove vježbe pomažu učenicima da njihova mikro zajednica funkcioniše time što upoznavaju jedni druge, usuglašavaju pravila unutar grupe, dijele lična iskustva jedni s drugima i razvijaju samopoštovanje, definišu vlastiti identitet unutar grupe i u saradnji s drugima. Ovi zadaci jednako su važni i prikladni za mlađe i starije učenike, ali će nivo razmišljanja biti različit.

Konačno, u okvirima obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, ove vježbe nose jasnu poruku podučavanja kroz ili u duhu demokratije i ljudskih prava. Svaki učenik je individua koja zajednici učenika i nastavnika u razredu dodaje nešto posebno i lično. Prema svakom učeniku treba se ophoditi zainteresovano i sa poštovanjem. Svako pravilo trebalo bi da se primjenjuje jednako na sve. To znači: „Ono što očekujem od drugih oni mogu očekivati od mene.“ Učenici bi trebalo da budu svjesni ove poruke, stoga su promišljanje i kritičko razmišljanje u razredu od suštinskog značaja.