Dodatni materijal za nastavnike

Tri dimenzije razvijanja medijske pismenosti

1. Prva dimenzija: procjena medija

Procjena medija može se kratko izraziti starogrčkim glagolom Kpiveiv (krinein), što je izvorno značilo „napraviti razliku“, a odnosilo se na trajno sticanje i preispitivanje znanja i iskustva.

Procjena medija jeste analiza medija. Ta se analitička komponenta odnosi na sposobnost percipiranja i razumijevanja događaja u društvu – na primjer, procesa koncentracije unutar medija, koji može ugroziti funkciju medija u demokratskom društvu. Kod tog konkretnog primjera važno je da znamo ko je vlasnik kojih novina i koliko je vrsta medija vlasništvo jedne kompanije. Međutim, ne smijemo zaboraviti da su mediji komercijalne firme koje moraju stvarati profit. I, sviđalo se to nama ili ne, što nam je više život međuzavisan i zahvaćen globalizacijom, to smo više zavisni od medija. Analiza medija omogućava nam da kritički procjenjujemo razvoj medija – da pravimo razliku – tako da možemo adekvatno koristiti svoju medijsku pismenost.

Pojam (samo-)refleksivna sub-dimenzija znači da bi trebalo da možemo da povežemo  i primijenimo svoj analitički potencijal i znanje na samog sebe i svoje polje djelovanja. Osobito kad je riječ o medijima primjećujemo jaku tendenciju da se priča o „drugima“, a zanemaruje svoj lični udio u svemu.

Sposobnost analiziranja i promišljanja vezuje se i za treću dimenziju, etički stav prema drugima, koji uravnotežuje i definiše analitičko promišljanje i preispitivanje u smislu društvene odgovornosti.

2. Druga dimenzija: poznavanje medija

Pod tim se pojmom podrazumijeva „čisto“ znanje o medijima i medijskim sistemima, što se, opet, može podijeliti na dvije komponente.

Sub-dimenzija informacije uključuje osnovno znanje kao što je kako novinari obavljaju svoj posao, koje se vrste programa emituju na radiju i televiziji, zašto više volimo neke programe kad gledamo televiziju, te kako možemo koristiti kompjuter za efikasno zadovoljenje svojih potreba.

Sub-dimenzija vještina poznavanju medija dodaje sposobnost korišćenja nove opreme bez prethodnog iščitavanja uputstva za upotrebu. To podrazumijeva proces „učenja kroz praksu“ – kako se služiti kompjuterom, kako pristupiti internetu, kako se služiti video-kamerom, itd.

3. Treća dimenzija: korišćenje medija

Korišćenje medija takođe se može podijeliti u dvije potkategorije:

1. Sposobnost korišćenja medijskih proizvoda: tu se susrećemo sa dimenzijom recepcije i konzumiranja medijske produkcije. Gledanje televizije, naprimjer, predstavlja aktivnost, s obzirom na to da moramo procesuirati ono što smo vidjeli i to integrisati u naš kognitivni sistem i repertoar slika kojim raspolažemo. Danas ne samo čitanje tekstova nego i gledanje filmova povećava našu sposobnost recepcije.
2. Aktivno korišćenje medijske opreme: ova se dimenzija odnosi na medije u društvenoj interakciji. Telebankarstvo, telešoping, video i telefonske konferencije, konvencionalna i digitalna fotografija, produkcija video filma – veliki broj medija nudi nam ogromne mogućnosti ne samo percepcije svijeta putem primanja informacija, nego i putem njihove proizvodnje.
   Nastavna jedinica koja se bavi medijima fokusira se upravo na tu dimenziju, koja je povezana sa dvjema pomenutim dimenzijama obrazovanja vezanog za medije.