Dodatni materijali za nastavnike

Tri dimenzije razvijanja medijske pismenosti

1. Prva dimenzija: prosuđivanje medija

Prosuđivanje medija se može sažeti u starogrčkom glagolu Krinein, koji je izvorno značio „razlikovati“ i odnosio se na stalno stjecanje i prenošenje znanja i iskustva.

Prosuđivanje medija je analiza medija. Ova analitička pod-dimenzija se odnosi na sposobnost da se primijete i razumiju razvoji u društvu, kao što su proces sakupljanja unutar medija koji može ugroziti ulogu medija u demokratskom društvu. U ovom primjeru je važno znati tko posjeduje koje novine i koliko vrsta medija posjeduje jedna tvrtka.  Kakogod, ne smijemo zaboraviti da se mediji vode kao komercijalna društva koja moraju donositi zaradu. I sviđalo se to nama ili ne, što naši životi postaju više globalni i međusobno ovisni, sve više se moramo oslanjati na medije. Medijska analiza nam daje mogućnost da kritički prosuđujemo razvoj medija – da napravimo razliku – tako da možemo primjereno iskoristiti svoju medijsku pismenost.

Samoperceptivna poddimenzija znači da bismo trebali moći povezati i primijeniti našu analitičku sposobnost i znanje sa samima sobom i osobnom sferom djelovanja. Posebno kad se radi o medijima, imamo snažnu tendenciju govoriti o „drugima“, a ignorirati svoju vlastitu uključenost.

Sposobnost analiziranja i razmišljanja uključuje i treću poddimenziju, etičku brigu za druge, koja stvara ravnotežu i definira analitičko razmišljanje te samopercepciju u smislu društvene odgovornosti.

2. Druga dimenzija: znanje o medijima

Ovdje govorimo o „čistom“ znanju o medijima i medijskom sustavu. On se može podijeliti na dvije poddimenzije.

Poddimenzija informacija uključuje osnovno znanje kao što je kako novinari obavljaju svoje poslove, vrste emisija koje se emitiraju na TV-u ili radiju, razlozi gledateljskih sklonosti kod gledanja TV-a i kako se kompjuter može koristiti tako da uspješno zadovoljava potrebe korisnika.

Poddimenzija vještina dodaje znanju o medijima sposobnost korištenja nove opreme bez čitanja upustava za korištenje. To uključuje „učenje kroz djelovanje“ – kako koristiti kompjuter, kako pristupiti internetu, kako koristiti video kameru, itd.

3. Treća dimenzija: korištenje medija

Korištenje medija se također može podijeliti u dvije poddimenzije:

1. Sposobnost korištenja medijskih prozivoda, to jest, primanja i korištenja onog što mediji stvore. Gledanje TV-a je primjer za ovo. To je aktivnost tijekom koje trebamo shvatiti što smo vidjeli i to uklopiti u naše kognitivne strukture i naš repertoar slika. Danas možemo povećati našu sposobnost primanja informacija ne samo čitajući tekstove nego i gledajući filmove.
2. Aktivno korištenje medijske opreme. Ova poddimenzija se odnosi na korištenje medija u društvenom međusobnom djelovanju. Primjeri su obavljanje bankovnih usluga putem telefona, kupovina putem telefona, video i telefonske konferecije, proizvodnja tradicionalnih i digitalnih fotografija te video materijala. Ogroma raznolikost raspoloživih medija daje nam mogućnost da svijet doživimo ne samo kroz primanje informacija nego i kroz stvaranje istih.

   Ova cjelina o medijima stavlja naglasak upravo na ovu aktivnu upotrebu medija, ali uključuje i veze s druge dvije dimenzije obrazovanja za medije koje su spomenute gore.