1. Najčešće postavljana pitanja o konvenciji o dječjim pravima

Šta je to?

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta je međunarodni sporazum o ljudskim pravima koji se odnosi na mlade. Usvojila je Generalne skupština UN-a 1989. godine. Konvencija ima 41 član o pravima mladih ljudi, jedan član o javnoj osviješćenosti i obrazovanju, kao i 12 članova o tome kako nadzirati, ratifikovati i primjenjivati Konvenciju. Konvenciju o pravima djeteta usvojilo je više zemalja nego bilo koji drugi međunarodni sporazum o ljudskim pravima. Do januara 1995. čak 187 zemalja bilo ju je potpisalo ili ratifikovalo.

Dakle, šta je dijete prema Konvenciji?

Kada UN kažu „dijete“, misli se na sve mlade ljude mlađe od 18 godina, osim ako se punoljetnost (kad se neko smatra odraslim) ne stekne ranije. Član 1. Konvencije nam to kaže.

Kako funkcioniše Konvencija?

Iako Konvencija ne spada u nacionalno zakonodavstvo, nacionalno zakonodavstvo, politike i programi zemalja koje su je potpisale i ratifikovale moraju odražavati principe Konvencije. Vlade takođe moraju da podnose redovne izvještaje Ujedinjenim nacijama o svom napretku u primjeni Konvencije. Sistem izvještavanja primorava vlade da poštuju prava mladih.

Utiče li zaista UN Konvencija o pravima djeteta na naše živote?

Ratifikujući Konvenciju, vlade su se obavezale na poštovanje prava osoba mlađih od 18. godina da učestvuju u donošenju odluka koje se njih tiču, da prežive i da su zaštićeni od zla. Član 4 kaže da vlade moraju zastupati naša ekonomska, socijalna i kulturna prava do „najveće mjere njihovih raspoloživih sredstava“. Samo onda kada znamo šta se u Konvenciji kaže, možemo djelovati kako bismo osigurali da će ta prava određivati kako se postupa sa mladima.