1. Često postavljana pitanja o Konvenciji o pravima djeteta

O čemu je riječ?

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta međunarodni je ugovor o ljudskim pravima koji uređuje prava mladih. Usvojila ga je Opća skupština Ujedinjenih naroda 1989. godine. Konvencija se sastoji od 41 članka o pravima mladih, jedan članak o javnoj osviještenosti i obrazovanju te 12 članaka o tome kako nadzirati, ratificirati i primjenjivati Konvenciju. Konvenciju o pravima djeteta usvojilo je više zemalja nego bilo koji drugi međunarodni ugovor o ljudskim pravima. Do prosinca 2008. Konvenciju su potpisale i ratificirale 193 zemlje.

Što je dijete prema Konvenciji o pravima djeteta?

Prema UN-u pojam „dijete“, odnosi se na sve mlade ljude ispod 18 godina, osim ako se punoljetnost (tj. dob kad je osoba pravno priznata kao odrasla osoba) ne stekne ranije. Ovo je navedeno u prvom članku Konvencije.

Kako djeluje Konvencija?

Iako Konvencija nije proizišla iz nacionalnog prava, načela Konvencije moraju se odražavati u nacionalnom zakonodavstvu, politikama i programima zemalja koje su je potpisale i ratificirale. Vlade također moraju podnositi redovita izvješća Ujedinjenim narodima o njihovom napretku u primjeni Konvencije. Sustav izvješćivanja pritišće vlade da poštuju prava mladih ljudi.

Utječe li Konvencija na naše živote?

Ratificirajući konvenciju, vlade su se obvezale poštovati prava osoba mlađih od 18. godina da sudjeluju u odlukama koje se odnose na njih, da prežive i da ih se štiti od zla. Članak 4 kaže, kad vlade usvoje Konvenciju, one će poduzeti „prikladne mjere“ da je provode. Isto tako kaže  da će glede gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, države stranke poduzeti takve mjere u što širem opsegu svojih raspoloživih sredstava. Jednom kad znamo što Konvencija preporučuje, možemo djelovati tako da osiguramo da ta prava postanu pravila koja će odrediti kako se odnosi prema mladim ljudima.