3.4 Model učeničkih kompetencija u obrazovanju za demokratiju i ljudska prava.

Razvoj učeničkih kompetencija procjenjujemo kroz našu percepciju učeničke demonstracije. Kompetencije su nevidljive i možemo im pristupiti tek oblikovanjem modela koji nas podržavaju u određivanju ciljeva učenja i usmjeravanju naše procjene nastavnih postignuća.

U ovom izdanju obrazovanja za demokratiju i ljudska prava usvojili smo sljedeći model kompetencija. On odgovara ključnim načelima obrazovanja za demokratiju i ljudska prava – učenje kroz, o i za demokratiju i ljudska prava.

U obrazovanju za demokratiju i ljudska prava, učeničke kompetencije uključuju sljedeće:

• političku analizu i procjenjivanje;
• vještine (vidi treći dio ovog priručnika);
• aktivnost i političku participaciju;
• lične i društvene kompetencije.

3.4.1 Kompetencije političke analize i procjenjivanja

Demokratsko građanstvo zahtijeva od građana da razumiju problematiku o kojoj se raspravlja, što opet od njih zahtijeva informisanost i sposobnost analiziranja problema i procesa rasprave i sukoba. To je kognitivna dimenzija razvoja kompetencije (učenje „o” političkim pitanjima).

Bez tog nivoa razumijevanja građani postaju lak plijen za demagoge, lobiste i populiste, te nijesu u stanju prepoznati i zagovarati svoje ili zajedničke interese. Zavisimo od medija kao izvora informacija i moramo biti sposobni da ih kritički prihvatamo.

Aktivno djelovanje u politici, kao i u bilo kojem drugom području života, moguće je samo ako znamo šta želimo da postignemo. Moramo biti u stanju da definišemo svoje interese i ciljeve, usklađujući želje i potrebe, vrijednosti i odgovornosti. Politika je proces donošenja odluka u rješavanju problema i smirivanju sukoba; ne postoji mogućnost nedonošenja odluke, a odluke je nemoguće donijeti bez procjene.

Sve izraženija složenost naših modernizirajućih društava često postavlja prevelike zahtjeve na kompetenciju analize i razmatranja od strane „običnih građana”. Personaliziranje – povjerenje ili nepovjerenje u političke vođe –jedan je od načina ublažavanja kompleksnosti. Vaspitanje i obrazovanje, ne samo u okviru obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, ključ je za osposobljavanje građana da idu u korak s odlukama koje na njih utiču.

3.4.2 Vještine

Učenicima je potreban paket mentalnog oruđa – vještina ili tehnika – za primanje i korištenje informacija i za nezavisno i sistemsko oblikovanje svoga mišljenja. To oruđe omogućava učenicima da:

• primaju informacije kako putem medija tako i kroz vlastito iskustvo i istraživanje – tehnike korištenja štampanih i elektronskih medija, intervjuisanje, istraživanje, razmatranje, itd.;
• selektiraju i proučavaju informacije (konstruktivističko učenje) – tehnike planiranja, upravljanja vremenom, čitanja, razmišljanja, bilježenja;
• utvrđuju, predstavljaju, razmjenjuju i argumentima brane svoje stavove – tehnike izvođenja radnih listova, plakata, radova, PowerPoint prezentacija, predavanja, rasprava, debata, itd. (udružen konstruktivistički i dekonstruktivistički pristup);
• razmišljaju o rezultatima i procesima učenja i njihovoj primjeni.

U znatnoj mjeri, te su vještine neophodne ne samo za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava, već i za školstvo u cjelini. One pripremaju učenike za naprednije akademsko obrazovanje i primjerena zanimanja. Kroskurikularno usavršavanje tih formalnih vještina nezavisnih od sadržaja i neophpdno je i moguće.

3.4.3 Aktivno djelovanje

U obrazovanju za demokratiju i ljudska prava uvježbavanje formalnih vještina podržava učenje demokratije i ljudskih prava, ali to nije dovoljno. Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava zamišlja školu kao mikro-zajednicu u kojoj učenici uče kako da učestvuju u društvu i politici kroz praktično iskustvo. Kompetencije koje učenici uvježbavaju u sklopu škole uključuju sljedeće:

• razmatranje želja i potreba, jasno formulisanje i promovisanje svojih interesa;
• glasanje, učestvovanje u izborima kao glasači i kandidati (predstavnici razreda);
• pregovaranje i donošenje odluka;
• uticanje na proces donošenja odluka podizanjem nivoa svijesti, lobiranjem i kolektivnim djelovanjem;
• razumijevanje i uvažavanje potrebe za okvirom pravila i sankcija.

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava i škola u cjelini, igraju odlučujuću ulogu u pružanju mogućnosti obrazovanja svojim učenicima pomoću kojih oni mogu pridonijeti razvoju i dobrobiti društva u kojem žive. Međutim, škola ima svoje granice u pogledu procjenjivanja njihovih postignuća i sposobnosti. Presudno prelazno područje nalazi se van granica škole, u društvu kao cjelini, i nastavlja se u odraslom životu. Tek tada postaje teško, ako ne i nemoguće, da se rezultati učenja povežu s informacijama dobijenim u školi.

3.4.4 Lične i društvene sposobnosti

Možda je pojam sposobnosti pomalo prenategnut ako se proširi na dimenziju vrijednosti i stavova. S druge strane, upravo je način na koji se učenici ponašaju od izuzetne važnosti, stoga se sklonost uzornom ponašanju može shvatiti kao kompetencija. Ova dimenzija razvoja kompetencije odgovara učenju „kroz” demokratiju i ljudska prava. Tu pripadaju:

• samosvijest i samopouzdanje;
• empatija;
• uzajamno poštovanje;
• uvažavanje neophodnosti kompromisa;
• odgovornost;
• poštovanje ljudskih prava kao zajedničkog sistema vrijednosti u podržavanju mira, pravde i društvene kohezije.