5. Pedagoški pristup: učenje na primjeru

Ovaj priručnik koristi klasični induktivni pristup nastavi, učenje kroz konkretne primjere. Proučavanjem ili kroz iskustvo jednog ili više primjera, učenici mogu shvatiti opšti, apstraktni princip ili steći uvid u nešto.

Ovaj priručnik demonstrira tri koraka koje nastavnici treba da preduzmu kada predaju uz pomoć primjera:

1. Pažljivi izbor jednog ili više odgovarajućih primjera; donošenje odluke o najboljem sredstvu i metodama predstavljanja primjera.
2. Stvaranje pažljivo vođenih faza diskusije i razmišljana u toku kojih učenici – koristeći dati primjer – razvijaju svoje opšte znanje o temi i njenim ključnim konceptima. U fazama diskusije i razmišljanja, učenici razvijaju svoje opšte znanje i savladavaju ključne koncepte koje je demonstrirao dati primjer.
3. Stvaranje odgovarajućih mogućnosti za upotrebu novousvojenih znanja i kategorija njihovom primjenom u novim kontekstima (transfer znanja).

Kako bi se nastavniku pružila podrška u izvođenju koraka 2, matrica se koristi u svim cjelinama. Ova matrica oslovljava tri dimenzije koje se tiču demokratskog građanstva i obrazovanja o dječjim pravima koje su bitne za opisanu cjelinu. Ključna pitanja bi trebalo da usmjeravaju razmišljanje učenika u razredu. Ovaj napor razmišljanja od strane učenika je važan, jer ciljevi učenja ne treba da ostanu potisnuti u svijesti nastavnika i učenika, već učenici treba da ih izraze riječima, kao nešto što su razumjeli, iskusili, naučili ili nešto što bi voljeli da rade u budućnosti. Razmjenom mišljenja u razredu, učenici će pomagati jedni drugima, a time i čitavoj razrednoj zajednici.

Procesi učenja će postati najmoćniji i najefikasniji ako učenici znaju zašto uče određenje informacije, koncepte i kategorije, vještine i principe ponašanja u demokratskim društvima. Faze refleksije i diskusije stoga treba ne samo da daju opšte zaključke iz konkretnih primjera, već i da oslove čitavi proces učenja. U smislu konstruktivnog učenja, učenici će postati svjesni ličnog pristupa učenju uopšte, otkriće koji su lično tip učenika i koje konkretne dobre strane i potrebe učenja imaju. Nastava u duhu ljudskih prava („kroz“) podstiče nastavnike da učenicima pruže prostor i vrijeme za učenje prema individualnim potrebama. Tek tada možemo postati svjesni naših učeničkih profila kao dijela našeg identiteta.

Iz perspektive demokratskog liderstva, nastavnik ne treba da čuva ciljeve učenja sakrivenim, već da ih otkrije učenicima, što, samo po sebi, pretvara planiranje časa u vježbu demokratskog odlučivanja.

Konačno, ova vrsta meta-učenja na časovima dječjih prava daje model kako učiti učenike da organizuju svoje lične procese učenja. U modernim društvima, procesi promjene – na primjer tehnologija, ekonomija, globalizacija ili prirodna sredina – postaju dinamičniji i složeniji. Ovo stvara nove izazove za buduće generacije: da bi uspjeli na poslu i učestvovali u donošenju odluka, oni će postati dio cjeloživotnog procesa učenja, pošto će morati da se bave problemima koje niko danas u školi ne može ni predvidjeti. Naši učenici stoga treba da postanu eksperti u kooperativnom učenju, projektnom radu, procjeni procesa i rješavanju problema. U ovom priručniku mi djeci na početku njihovog života predlažemo neke male korake za učenje.