5.2 Načelo kontroverzne rasprave

Kakvo god kontroverzno pitanje iz područja nauke ili politike postojalo, ono se kao takvo mora obraditi u razredima obrazovanja za demokratiju i ljudska prava. Ovo je načelo usko povezano s načelom ne-indoktrinacije: ako se izostavljaju drugačija gledišta i ignoririšu alternativne opcije, obrazovanje za demokratiju i ljudska prava na dobrom je putu ka indoktrinaciji. U učionicama obrazovanja za demokratiju i ljudska prava treba napraviti mjesta za kompleksnost, kontroverziju, pa čak i za kontradikcije. Na primjer, iako su ljudska prava univerzalna, individualna prava mogu zapravo da budu jedno s drugim u sukobu.

U pluralističkom su društvu nesaglasnost, razlike u vrijednostima i suprotstavljeni interesi pravilo, a ne izuzetak, i iz tog razloga učenici moraju da se nauče kako da se nose s kontroverzijom. U demokratiji su debate i rasprave medij za rješavanje problema i sukoba. Sporazum i određeni stepen saglasnosti kroz kompromis rezultat su pregovora. Prinudna harmonija bez otvorene rasprave jednostavno upućuje na ugnjetavanje.

5.2.1 Praktične implikacije

Na osnovu toga, nastavnik obrazovanja za demokratiju i ljudska prava mora da predstavi barem dva gledišta o određenoj problematici. Važna je jednaka zastupljenost oba gledišta (na primjer, u dužini teksta).

U plenarnim raspravama nastavnik treba da pozdravi različitost gledišta među učenicima. Ukoliko neki stav zastupa samo manjina – ili čak ni jedan učenik – nastavnik treba da ga zauzme u svrhu samog argumentovanja, jasno ističući da samo igra određenu ulogu, a ne da izražava vlastito mišljenje. Mora pritom paziti da prilagodi svoju vještinu argumentovanja onoj učeničkoj.