8.1 Dodatne informacije za nastavnike: Integracija, ne kriminalizacija

Living Democracy » Textbooks » 8.1 Dodatne informacije za nastavnike: Integracija, ne kriminalizacija

Tomas Hamarberg24, Povjerenik za ljudska prava, Savjet Evrope

U većini evropskih država, tinejdžeri ne dominiraju u ukupnim statistikama o kriminalu. Takođe, nivo maloljetničkog kriminala ostaje više ili manje stabilan iz godine u godinu na cijelom kontinentu.

To ne znači da je problem beznačajan. Zabrinjavajući trend o kojem su izvijestile neke države jeste da su neki zločini, koje su počinili mladi prestupnici, postali nasilniji ili uopšteno ozbiljniji. To je samo po sebi zabrinjavajući znak. (…).

U ovom trenutku u Evropi postoje dva različita trenda. Jedan je da se smanji starosno doba za krivičnu odgovornost i da se više mlađe djece zatvori. Drugi trend je – u duhu Konvencije o pravima djeteta UN-a – da se izbjegne kriminalizacija i pronađu porodične ili druge društvene alternative za zatvor.

Ja ću govoriti u korist drugog pristupa. U njemu me podržava ne samo Konvencija UN-a nego i Evropska mreža ombudsmana za djecu. U izjavi iz 2003. najmanje 21 nacionalni ombudsman  istaknuo je da su djeca koja su u sukobu sa zakonom prije svega djeca koja još uvijek imaju ljudska prava.

Oni su predložili da starosno doba za krivičnu odgovornost ne bi trebalo sniziti nego povećati –  s ciljem da se postepeno dođe do 18 – i da bi inovativni sistemi koji se bave maloljetnim prestupnicima ispod tog starosnog doba trebalo da im sude s iskrenim naglaskom na obrazovanje, reintegraciju i rehabilitaciju.

Konvencija o pravima djeteta – koju su ratifikovale sve evropske države – traži od vlasti da postave donju starosnu granicu ispod koje se treba smatrati da djeca nemaju sposobnost kršenja krivičnog prava. Ugovor ne navodi koje se starosno doba smatra crtom gdje treba povući granicu. Međutim, Odbor koji nadgleda primjenu Konvencije izrazio je zabrinutost zbog niske starosne granice u nekim državama. U većini evropskih država, djeca se smatraju krivično odgovornom u dobu između 12 i 15 ili 16, ali postoje i primjeri gdje je starosna granica sedam, osam i deset.

Iako je poruka Konvencije o pravima djeteta da bi se trebala izbjeći kriminalizacija djece, to ne znači da bi se prema mladim prestupnicima trebalo ponašati kao da nemaju nikakve odgovornosti. Naprotiv, važno je da se mladi prestupnici smatraju odgovornim za njihova djela i da, na primjer, učestvuju u nadoknadi štete koju su uzrokovali.

Pitanje koje se postavlja jeste koja bi vrsta mehanizma trebalo da zamijeni standardni sistem krivičnog prava u takvim slučajevima. Procedure bi trebalo da prepoznaju štetu koju su žrtve pretrpjele i trebalo  bi da natjeraju mladog prestupnika da shvati da takvo ponašanje nije prihvatljivo. Takav poseban maloljetnički mehanizam trebalo bi da ima za cilj priznavanje krivice i sankcije koje rehabilituju.

Upravo u sankcionom procesu nalazimo razliku u odnosu na uobičajenu kriminalističku proceduru. U maloljetničkom pravu ne bi trebalo da bude kažnjavanja. Namjera je uspostaviti odgovornost i, u isto vrijeme, promovisati reintegraciju. Mladi prestupnik trebalo bi da nauči lekciju i nikada ne ponovi loše djelo.

Ovo u stvarnosti nije tako jednostavno. To zahtijeva inovativne i korisne sankcije od strane društvene zajednice. Načelno, trebalo bi da budu uključeni roditelji prestupnika ili drugi pravni staratelji, osim ako to nije kontraproduktivno za rehabilitaciju djeteta. Koji god proces da se izabere, morala bi postojati mogućnost da dijete ospori optužbe ili se čak žali.

Zanimljiva procedura za „smještaj“ uvedena je u Sloveniji. Tamo se slučaj optuženog maloljetnika može prebaciti na posrednika ako se s tim slože tužitelj, žrtva i optuženi.

Posrednik pokušava da postigne dogovor koji bi bio zadovoljavajući kako za žrtvu tako i za optuženog, te se na taj način izbjegava suđenje.

Jedan aspekt bi trebalo dalje naglasiti: važnost brze reakcije na prestup. Odgođene reakcije – što je problem u nekoliko evropskih zemalja danas – posebno su nepovoljne kada se radi o mladim prestupnicima na čija bi loša djela trebalo gledati kao na poziv u pomoć. (…)

Thomas Hammarberg, Povjerenik za ljudska prava, Savjet Evrope, isječak iz „Dimenzija ljudskih prava u maloljetničkom postupku“, prezentacija održana na Konferenciji za državne tužioce Evrope, Moskva, 5.-6. juli 2006. Izvor: http://www.coe.int/t/commissioner/

24. Thomas Hammarberg.