1. Uvod

Sa aspekta obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, šta je zajedničko svim oblicima učenja i nastave? Kako i zašto se rad učenika mora vrednovati? Je li vrednovanje pošteno? Podržava li vrednovanje samo učenje i proces učenja? U sklopu obrazovanja za demokratiju i ljudska prava ta pitanja moraju se temeljno obraditi iz više različitih razloga. Koje se sposobnosti mogu vrednovati? Koja je vrsta znanja od ključne važnosti? Je li neophodno napamet poznavati članove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima ili znati sve o stvaranju pravnog sistema vlastite zemlje? Ovdje ne možemo ponuditi odgovor na ta pitanja jer smo svi – svjesno – usred rasprave na tu temu i niko (još) nema konačno rješenje. Budući da svaku vrstu učenja treba vrednovati s obzirom na njen uspjeh, htjeli bi da pažljivo raspravimo taj aspekt. Jedno od rješenja tog pitanja nalazi se u izboru oblika vrednovanja! Ukoliko nastavnici i učenici procjenjuju postignuća tokom, a ne nakon procesa učenja (formativno vrednovanje), samo procjenjivanje imaće ulogu moderatora učenja i vodiće ka boljim rezultatima. Ovim poglavljem želimo da doprinesemo širem razumijevanju pojma učenja predstavljajući potpuno nepristrasno raznolike pristupe. Ne radi se o tome treba li vrednovanje uopšte provoditi, već koje ćemo oblike koristiti, u kojoj fazi i s kojim specifičnim ciljevima. Stoga postavljamo ova pitanja, isto kao što postavljamo pitanja o ispravnom izboru nastavnog metoda: nije samo pitanje ispravnog metoda ono što je bitno, već koji i kada koristiti. Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava – kao što smo već ranije često napominjali – nije predmet. Mnogo je više. To je koncept koji učestvuje u stvaranju atmosfere pogodne za nastavni proces i učenje. Pri vrednovanju postignuća i kvaliteta rada učenika u sklopu obrazovanja za demokratiju i ljudska prava ne testira se samo stečeno znanje, razvijene sposobnosti i stručnost u pojedinom predmetu. Ono uključuje i dinamične karakteristike kao što su stavovi, perceptivnost, kroskurikularne sposobnosti poput fleksibilnosti, komunikacije, interakcijskih vještina, argumentovanja, itd.. Vrednovanje se stoga odvija u različitim dimenzijama. To se odnosi na sve predmete. Postoje takođe određeni elementi obrazovanja za demokratiju i ljudska prava koje jednostavno nećemo moći, ili htjeti, vrednovati, kao što su vrijednosti i stavovi, bez obzira što ih smatramo sastavnim dijelom niza kompetencija koje bi htjeli da razvijemo kod svojih učenika.