NASTAVNA JEDINICA 9 – Radni list za nastavnike 1: mediji u demokratiji

Radni materijali za nastavnike

U demokratiji mediji su na strani istine i ljudi. Činjenice se predstavljaju objektivno i razumljivo. Mišljenja i procjene se eksplicitno naznačuju (kroz jasnu razliku između poruke i komentara, na primjer) kao informacije o kojima ne postoje poznate činjenice ili o kojima se može samo pretpostavljati.

Štaviše, mediji su raznoliki, što dovodi do mnoštva komplementarnih informacija, kao i mogućeg pobijanja jednog medijskog izvora od strane drugog. Stoga bi korisnici medija trebalo da dobijaju izbalansirane informacije na osnovu kojih bi mogli donositi svoje stavove.

U diktaturama, međutim, mediji su u službi onih koji su na vlasti. Mediji podržavaju vladajuću strukturu i njihovu politiku koristeći tehnike propagande (poput ispuštanja bitnih informacija, krivotvorenja informacija ili emocionaliziranja informacija, itd.).

Međutim, može se desiti i suprotno. Analiza medija u određenoj zemlji može nam ukazati živi li se u toj zemlji u demokratiji ili ne. Sloboda mišljenja i sloboda medija su od izuzetne važnosti u demokratiji: bez njih ne postoji demokratija niti puno uživanje ljudskih prava. Štaviše, u prošlosti su mediji bili zaslužni za mnoge „uspješne priče“ na području ljudskih prava. Mnogo puta su medijska saopštenja, televizijski intervjui ili druge video poruke bile zaslužne za oslobađanje ljudi koji su bili zatvoreni iz političkih razloga; i više nego jedanput su ljudi slali SMS poruke putem svojih mobilnih telefona kako bi druge upozorili na predstojeću katastrofu.

Svi se uzbune, stoga, kada dodje do ujedinjenja masovnih medija u demokratiji. To uglavnom znači da svi mediji izvještavaju o događaju na jedinstven način, iako o događaju mogu postojati različiti stavovi i procjene.

Zahvaljujući protestima i publikacijama nekoliko kritički nastrojenih pojedinaca, može se dobiti izbalansirana informacija i postoji šansa da se takvo ujedinjenje medija može ponekad razotkriti. Većina građana, međutim, ima isključivo pristup konsolidovanim masovnim medijima, te se učinak toga ne smije podcjenjivati.

Mediji imaju odgovornost za informaciju koju isporučuju: može li novinar biti siguran da je ono o čemu izvještava istinito ili ne? Je li je njihov kritički stav opravdan ili jednostavno žele biti prvi koji će izvijestiti o „skandalu“?

Koristiti medije ujedno znači koristiti svoju moć. Ko god da bilježi slike i zvukove i objavljuje ih mora to raditi s velikim osjećajem odgovornosti i treba da bude svjestan svoje važnosti u demokratiji.