Deveta nastavna cjelina – Priručnik za učitelje 1: Mediji u demokraciji

Polazišni materijali za učitelje

U demokraciji mediji bi trebali biti na strani istine i ljudi. Činjenice se prezentiraju objektivno i razumljivo. Mišljenja i prosudbe se eksplicitno naznačuju (na primjer, kroz jasnu razliku između poruke i komentara, kao informacije o kojima ne postoji neke općepoznate činjenice ili kojima se mogu stvarati samo pretpostavke.

Štoviše, mediji su raznoliki, što dovodi do opskrbe komplementarnih informacija, kao i mogućeg ispravka jednog medijskog izvora od strane drugog. Stoga bi korisnici medija trebali dobiti izbalansirane informacije na temelju kojih bi mogli donositi svoje zaključke.

U diktaturama, međutim, mediji su u službi vladajućih. Mediji podupiru vladajuću strukturu i njihovu politiku koristeći tehnike propagande (poput ispuštanja bitnih informacija, krivotvorenja informacija, ili emocionaliziranja informacija, itd.).

Međutim, suprotno također može biti istinito. Analiza medija u određenoj zemlji može nam ukazati živi li se toj zemlji u demokraciji ili ne. Sloboda mišljenja i sloboda medija su od izuzetne važnosti u demokraciji: bez njih ne postoji demokracija ili puno uživanje ljudskih prava. Štoviše, u prošlosti su mediji bili zaslužni za mnoge „uspješne priče“ na području ljudskih prava. Više nego jedanput su medijska priopćenja, televizijski intervjui ili druge video poruke bile zaslužne za oslobađanja ljudi koji su bili zatvoreni zbog političkih razloga; i više nego jedanput su ljudi slali sms poruke putem svojih mobitela kako bi druge upozorili na predstojeću katastrofu.

Svi su alarmirani kad se dogodi konsolidiranje masovnih medija u demokraciji. To općenito znači da svi mediji izvještavaju o događaju na jedinstven način, iako o događaju postoje raznoliki stavovi i prosudbe.

Zahvaljujući prosvjedima i publikacijama nekoliko kritički nastrojenih pojedinaca, može se dobiti balansirana informacija te postoji šansa da se takvo konsolidiranje medija može ponekad razotkriti. Većina ljudi, doduše, ima isključivo pristup konsolidiranim masovnim medijima te se učinak toga ne smije podcjenjivati.

Mediji imaju odgovornost za informaciju koju isporučuju: može li novinar biti siguran da je ono o čemu izvještava istinito ili ne? Je li je njihov kritički stav opravdan ili jednostavno žele biti prvi koji će izvijestiti o „skandalu“?

Korištenje medije ujedno znači vježbanje moći. Tko god bilježi slike i zvukove te ih publicira mora to raditi s velikim osjećajem za odgovornost i treba biti svjestan njezine važnosti u demokraciji.