5.2 Načelo kontroverzne rasprave

Kakvo god da kontroverzno pitanje iz područja znanosti ili politike postojalo, ono se kao takvo treba obraditi u nastavi odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava. Ovo je načelo usko povezano s načelom ne-indoktrinacije: izostavljaju li se drugačija stajališta i ignoriraju alternativne opcije, odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava je na dobrom putu k indoktrinaciji. Učionice odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava trebaju napraviti mjesta za kompleksnost, kontroverziju, pa čak i za kontradikcije. Na primjer, iako su ljudska prava univerzalna, individualna prava mogu zapravo jedno s drugim biti u sukobu. U pluralističkom su društvu nesuglasnost, razlike u vrijednostima i suprotstavljeni interesi pravilo, a ne iznimka, i iz tog se razloga učenici trebaju naučiti nositi s kontroverzijom. U demokraciji su debate i rasprave medij za rješavanje problema i sukoba. Sporazum i određeni stupanj suglasnosti kroz kompromis su rezultat pregovora. Iznuđena suglasnost bez otvorene rasprave upućuje jednostavno na opresiju.

5.2.1 Praktične implikacije

Slijedom toga, učitelj/nastavnik odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava treba predstaviti barem dva stajališta o određenoj problematici. Važna je jednaka zastupljenost oba stajališta (primjerice, jednaka dužina teksta).

U plenarnim raspravama učitelj/nastavnik treba pozdraviti različitost gledišta među učenicima. Ukoliko neki stav zastupa samo manjina – ili čak niti jedan učenik – nastavnik ga treba uvažiti u svrhu samog argumentiranja, jasno ističući da samo izvodi određenu ulogu, a ne da izražava vlastito mišljenje. Treba pritom paziti da prilagodi svoje umijeće argumentiranja onom učenika.