1. Uvod

Vrijedi li za odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava što vrijedi za druge oblike učenja i poučavanja? Kako i zašto se rad učenika treba procijeniti i ocjeniti? Je li procjenjivanje i ocjenjivanje pošteno? Podržava li procjenjivanje i ocjenjivanje samo učenje i proces učenja? U sklopu odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava ta se pitanja trebaju temeljito obraditi iz više različitih razloga. Koje se kompetencije mogu procijeniti i ocjeniti? Koja je vrsta znanja od središnje važnosti? Je li nužno napamet poznavati članke Opće deklaracije o ljudskim pravima ili znati sve o stvaranju pravnog sustava vlastite zemlje? Ovdje ne možemo ponuditi odgovor na ta pitanja jer smo svi – svjesno – usred rasprave na tu temu i nitko (još) nema konačno rješenje. Budući da svaku vrstu učenja valja vrednovati s obzirom na njen uspjeh, htjeli bismo pažljivo raspraviti taj aspekt. Jedno od rješenja tog pitanja nalazi se u odabiru oblika procjenjivanja i ocjenjivanja! Ukoliko nastavnici i učenici procjenjuju i ocjenjuju postignuća tijekom, a ne nakon procesa učenja (formativno procjenjivanje i ocjenjivanje), samo će procjenjivanje i ocjenjivanje imati ulogu moderatora učenja i omogućiti bolja postignuća. Ovim poglavljem želimo doprinijeti širem razumijevanju pojma učenja predstavljajući potpuno nepristrano raznolike pristupe. Ne radi se o tome treba li procjenjivanje i ocjenjivanje uopće provoditi, već koje ćemo oblike koristiti, u kojoj fazi i s kojim specifičnim ciljevima. Slijedom toga postavljamo ova pitanja, isto kao što postavljamo pitanja o ispravnom odabiru nastavne metode: nije samo pitanje ispravne metode ono što je bitno, već koju i kada koristiti. Odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava – kao što smo već ranije učestalo napominjali – nije predmet. Znači mnogo više. To je koncept koji sudjeluje u stvaranju atmosfere pogodne za učenje i poučavanje. Pri procjeni postignuća i kvalitete rada učenika u sklopu odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava ne testira se samo stečeno znanje, razvijene kompetencije i stručnost u pojedinom predmetu. Ono uključuje i dinamične karakteristike kao što su stavovi, perceptivnost, kroskurikularne sposobnosti poput fleksibilnosti, komunikacije, interakcijskih vještina, povezivanja,  argumentiranja, itd.. Procjenjivanje i ocjenjivanje se stoga odvija u različitim dimenzijama. To vrijedi za sve predmete. Postoje također određeni elementi odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava koje jednostavno nećemo moći ili htjeti procijeniti i ocjeniti, kao što su vrijednosti i mišljenja, bez obzira što ih smatramo sastavnim dijelom niza kompetencija koje bi htjeli usaditi svojim učenicima.