Kako se možemo nositi s ozbiljnim neslaganjima?
| Obrazovni ciljevi | Uvođenje pristupa rješavanja sukoba u šest koraka. |
| Učenički zadatci | Analizirati sukob; pronaći rješenja. |
| Sredstva | Listovi papira ili bilježnice i kemijske. Materijal za učenike 4.1. |
| Metode | Cijeli razred ili mogući rad u paru. |
Ključni pojmoviSukobi su dio našeg svakodnevnog života. Ne trebaju se gledati kao negativni događaji, već kao razmimoilaženja interesa među pojedincima ili grupama. U politici, sukobi su čak važan dio javne rasprave. Samo kroz otvoreni sukob i traženje kompromisa sve različite društvene skupine osjećaju da ih se čulo i da su se uklopile. Rješavanje sukoba (traženje kompromisa) je vještina koja se može naučiti. Ova lekcija želi doprinijeti tom cilju. Sljedeći opisi rješavanja sukoba se pojavljuju u ovoj lekciji i važno je da je nastavnik svjestan njihovog značenja. Dobiva-dobiva: opisuje situaciju u kojoj obje strane imaju jednake koristi od dogovorenog rješenja sukoba i osjećaju da su dobili ono što su željeli. Ovo se smatra najidealnijim rješenjem sukoba, jer pomaže osigurati da se sukob opet ne pojavi. Dobiva-gubi ili gubi-dobiva: opisuje situaciju u kojoj rješenje sukoba znači da je jedna strana dobila, a druga izgubila. Ova vrsta situacije često znači da će se sukob opet pojaviti, jer gubitnik nema velike koristi. Gubi-gubi: opisuje situaciju u kojoj nijedna strana ništa ne dobiva iz rješenja sukoba. Ova situacija često znači da je sukob samo privremeno nestao i vrlo vjerojatno će opet isplivati na površinu. |
Nastavni plan
Nastavnik sat započinje pisanjem riječi „SUKOB“ na lijevu stranu ploče. Učenike će zamoliti da na list papira napišu izraze i riječi koje povezuju s riječi „sukob“, a kojih se mogu sjetiti.
Isto se radi i s riječi „MIR“, koju nastavnik piše na desnu stranu ploče. Zatim nastavnik pita 10 učenika da kažu svoje riječi. Rezultati se pridodaju na ploču i učenici daju svoje komentare na sljedeća pitanja:
- Jesu li iznenađeni nekom izabranom riječi?
- Jesu li sve riječi povezane sa sukobom negativnog, a one povezane s mirom pozitivnog značenja?
Nastavnik zatim pita učenike da daju primjere sukoba koje su sami iskusili ili koji su se javili u njihovom okruženju. On/ona želi da kažu pripadaju li ti sukobi kategoriji sukoba koji se mogu riješiti i koji su prvi korak prema kompromisu, ili kategoriji sukoba koji se ne mogu riješiti. Nastavnik zatim uvodi ideju da sukobi ne moraju nužno voditi do nasilja i da su mogući mnogo uspješniji pristupi sukobima.
Nastavnik im tada navodi konkretni primjer sukoba koji se može pojaviti u obitelji.
„Katja, 18-ogodišnja kćer, želi gledati kasetu koju je nedavno dobila od prijateljice. Njen brat Martin, 15 godina, želi gledati svoju omiljenu televizijsku emisiju.“
Nastavnik zatim svakom učeniku daje kopiju materijala za učenike 4.1 i počinje analizirati ovaj sukob uz pomoć pristupa u šest koraka.
Koraci 1 i 2 se poduzimaju s cijelom grupom, a vodi ih nastavnik, koji inzistira da se nađu stvarne „potrebe“ obje strane te da se da jasna definicija sukoba.
U koraku 1 važno je da se na neprovokativan način kažu prave potrebe obje strane. Mora se izreći koje su stvarne potrebe u pozadini problema, jer se one mogu razlikovati od potreba koje iznesu same strane. U drugom koraku, probem u pozadini sukoba se formulira na način da se obje strane s njim slažu.
Treći korak se sastoji od pronalaska mogućih rješenja. U ovoj fazi, rješenja se ne bi trebala komentirati il suditi – svaki doprinos bi trebao biti dobrodošao. Treći korak bi se mogao odvijati u parovima, nakon kojeg bi moglo uslijediti izmjenjivanje mišljena (ili partnera?). Nastavnik zatim uvodi pojam „gubi-gubi“, „dobiva-gubi“, „gubi-dobiva“ ili „dobiva-dobiva“ pristupa u analiziranju rješenja, a zatim traži od parova da ocijene svoja rješenja koristeći ovaj koncept (4. korak).
Ako učenici otkriju da nijedno od njihovih rješenja ne rezultira dobiva-dobiva situacijom, traži se od njih da i dalje razmišljaju. Kakogod, uvijek će postojati slučajevi u kojima nije moguće dobiva-dobiva rješenje. Nakon što predstave svoje odgovore, nastavnik poziva grupu da odluči koje rješenje je najbolje (5. korak). U stvarnom sukobu, u kojem su strane direktno uključene u ovaj pristup rješavanja sukoba, strane moraju prihvatiti rješenje. Nastavnik završava kratko predstavljajući mogućnost 6. koraka. Ključni element 6. koraka je što se nakon nekog vremena (nekoliko minuta, sati, dana ili tjedana, ovisno o prirodi sukoba) rješenje ocjenjuje i, ako je potrebno, prilagođava.
U zaključku, nastavnik podupire raspravu o tome bi li metoda u šest koraka mogla funkcionirati, u kojoj vrsti situacije, i koje bi mogle biti posljedice ako bi takav alat bio naširoko poznat i korišten. O tome bi se trebalo raspravljati razmišljajući o različitim grupama i kontekstu, kao što su sljedeće:
- vršnjačke skupine;
- obitelj;
- razred;
- škola;
- država;
- rat;
- sport.
