Zadatak 7.3. – Upitnici o stavovima prema vrijednostima

Napomena za učitelje

Informacija o osobnim političkim stavovima

Stav je tendencija izražavanja mišljenja ili usvajanja određenog oblika ponašanja. Stav je rezultat socijalne integracije i osobne povijesti i stoga je manje svjestan nego ideologija. Stavovi vode naše percepcije, prosudbe i djelovanja.

Svrha ove vježbe je da se shvati, na temelju izražavanja misli, do koje mjere osoba jest, ili nije, sklona društvenim promjenama. Promjena sama po sebi nije ni dobra ni loša stvar, i svrha je ne donositi prosudbe o učenicima, a još manje procjenjivati ih. Također treba imati na umu da rezultati ovakvog “političkog lakmus testa” ne bi se trebalo uzimati previše ozbiljno, osobito ako učenici nisu u potpunosti svjesni implikacija s izjavama u upitniku.

Pravo pitanje jest: zašto, što, kada i kako promijeniti. Modeli političke misli služe kao vodilja za političke stavove koji su se razvili nakon Francuske i Američke revolucije.  Sljedeći skeč može služiti kao okvirna smjernica ali ne može zamijeniti čitanje izvornih materijala.

Progresivan stav dovodi do uvjerenja da su promjene poželjne. Promjene mogu biti revolucionarne ili reformističke, ovisno o hitnosti te sredstvima koja se koriste. Za revolucionarnost, ukoliko je potrebno, nasilje se ne može isključiti. Za reformističke, promjena je poželjna, ali bez radikalnog prekida s prošlosti.

Konzervativan stav, s druge strane, cijeni tradiciju i preferira iskustvo umjesto teorije. Takav stav može favorizirati status quo ili biti reakcionaran. Favorizirati status quo znači tvrditi da je trenutno stanje, iako daleko od savršenog, u potpunosti prihvatljivo. Kao način promjene može se zagovarati organski rast (Edmund Burke). Osnovna briga je držati državu snažnom i pokretljivom kako se ne bi previše opteretila partikularnim interesima u opsežnoj participaciji. Reakcionar, međutim, odbija trenutno stanje stvari: on/ona tvrdi da je pogrešno provoditi promjene i traži da se vratimo u prijašnje stanje.

Revolucionar i reakcionar  skloni su indoktrinaciji, to jest, da postanu fundamentalisti, što znači da brane stajalište s ideološke osnove, bez uzimanja stvarnosti u obzir.

Ostali su više pragmatični i određuju svoje stavove analizirajući trenutne posljedice.

Ova vježba može koristiti kao osnovna vodilja koja potiče učenike da shvate postojanje različitih modela političkog mišljenja i da postanu svjesni svojih osobnih preferencija i spoznaja. U političkom životu, politički stavovi će učestalo sličiti političkoj mješavini između različitih političkih mišljenja, na primjer rasprave između neoliberalne, ekološke i tehnokratske struje.

Postupak

1. Učenici odgovaraju na pitanja. Prije svake izjave zapisuju broj kako bi iskazali svoj stav. Šifra koju koristimo je sljedeća
   5 – U potpunosti se slažem s izjavom.
   4 – Uglavnom se slažem s izjavom.
   3 – Svejedno mi je što se u izjavi navodi.
   2 – Uglavnom se ne slažem s izjavom.
   1 – U potpunosti se ne slažem s izjavom.

2. Učenici sastavljaju svoj konačan broj bodova, koji ukazuje koji su njihovi politički stavovi.
   100-80: revolucionar
   80-60: reformist
   60-40: u korist statusa quo
   40-20: reakcionar

Postoje li neke uočljive razlike između učenika, posebice između dječaka i djevojčica?

Dodatak

Raditi s tekstom: ovisno o tome kako se vježba izvela – kao uvod ili kao vježba prijenosa znanja – rad s tekstom preporuča se prije ili poslije ove vježbe. Za napredne razrede mogu se koristiti citati autora poput Locka, Burka ili Marxa. Dodatno, ili kao alternativa za mlađe učenike, mogu se koristiti izjave političara ili stranačkih predstavnika oko specifičnih problema u društvu.

Također vidjeti sljedeći zadatak.

Varijacija

Ova pitanja mogu se formulirati na temelju lokalnih problema. Bilo koje od  pitanja može biti početak za debatu.

Materijali

Materijal za učenike