Lekcija 2: Ja sam kod kuće u Europi (kreiranje fizičke karte I)

Living Democracy » Textbooks » Lekcija 2: Ja sam kod kuće u Europi (kreiranje fizičke karte I)

Što znam o Europi

Odgojno-obrazovni ciljevi Učenici „glume“ kartu Europe na igralištu svoje škole. Razvijaju osjećaj za udaljenost i bliskost.
Zadaci za učenike Učenici oblikuju kartu Europe na igralištu svoje škole. Rade u parovima na dvije zemlje koje su istraživali. Započinju oblikujući zemlje i granice. Pokazuju od kud dolaze.
Nastavni materijali Kopije karte Europe kao uzorci, portreti zemalja, papiri u boji, atlas.
Metode Grupni rad i rad u parovima.

Polazišne informacije

Pojam “fizička karta” ima dva različita smisla. Prvenstveno, fizička karta u kartografskom kontekstu opisuje kartu koja pokazuje prepoznatljive oznake reljefa poput planina, rijeka, jezera oceana i drugih trajnih geografskih obilježja. Kao drugo, pojam fizička karta također se koristi u kontekstu genetike, gdje opisuje na koji način DNA razdvaja dva gena te se mjeri u osnovnim parovima, što je suprotno od genske karte.

U kontekstu niza ovih lekcija o Europi  ovdje se koristi pojam „fizička karta“ u kartografskom smislu ali u jednom vrlo aktivnom značenju – gdje učenici osobno „glume“ kartu. Jedino se na taj način na osnovnoškolskoj razini može shvatiti pojam prostornih odnosa, granica, dužine rijeka i visine planina. Ovo također pomaže učenicima da razumiju socijalne aspekte zajedničkog života na europskom kontinentu. Tako što se doslovce karta gradi i tako što stoje na njoj, učenici su sposobni lakše percipirati svoje susjede i mogu razumjeti granice poput stranih jezika, kultura i drugih granica povezanih s državom. Pojam izgradnje fizičke karte povezuje sve aspekte aktivnog učenja i konkretnih iskustava.

Opis lekcije

Učenici rade u parovima na dvije zemlje nad kojima su proveli jedno kratko istraživanje kod kuće (zadatak koji su dobili na kraju prve lekcije). Donose na nastavni sat i sve informacije koje su prikupili o zemljama. Također donose njihove karte Europe.

Cijeli razred se okuplja na školskom igralištu. Učitelj daje uputu učenicima da naprave fizičku kartu Europe koristeći razni materijal koji im je dostupan. Dva učenika rade na svakoj zemlji. Učitelj zadaje okvir karte tako što definira područje gdje učenici mogu raditi.

Nadalje, učenici oblikuju granice država. Osiguravaju da su zemlje ispravno postavljenje  jedna do druge.  Nakon toga mogu označiti glavne gradove i zastave.

Nakon što su to sve učinili, svaki učenik bi trebao stati u svoju zemlju i započeti razgovor sa susjednom zemljom. Trebali bi razmijeniti informacije o svojim državama. Mogu se pojaviti nevidljive granice, poput nužde da se govori strani jezik. Rezultat portreta zemlje, kojeg je svaki učenik napravio, jest taj da bi učenici trebali razmijeniti nekoliko riječi jedni s drugima na „njihovom“ državnom jeziku. Ostatak dijaloga može se održati na njihovom materinjem jeziku. Učenici bi trebali imati što je više moguće  dijaloga sa svojim kolegama u susjednim zemljama.