1. lekcija: “Naš najhitniji problem je …”
Living Democracy » Textbooks » 1. lekcija: “Naš najhitniji problem je …”Rasprava o utvrđivanju političkog programa
|
Ova tablica sažima informacije koje su nastavniku potrebne za planiranje i izvođenje lekcije. Razvijanje kompetencije izravno upućuje na ODGLJP. Cilj učenja pokazuje što učenici znaju i razumiju. Zadatak (zadaci) koji se daju učenicima, uz metodu, bitni su sastavni dijelovi procesa učenja. Kontrolni popis materijala je pomoć u pripremi nastavnog sata. Raspored nastavniku omogućuje okvirno planiranje vremena. |
|
| Razvijanje kompetencije | Prosudba: odabir, objašnjavanje razloga. Sudjelovanje: međusobno uvažavanje osobnog iskustva, interesa i vrijednosti. |
| Cilj učenja |
Politički problem je prijepor, a ne činjenica. Hitan je i zahtijeva djelovanje. Pogađa zajednicu. Budući da se radi o različitim interesima, ideologijama i vrijednostima, pitanje je da li problem treba uključiti u politički program. U demokraciji, građani koji sudjeluju u takvim raspravama ostvaruju slobodu mišljenja i izražavanja. Mediji također snažno utječu na utvrđivanje programa (sloboda tiska). |
| Zadaci za učenike | Učenici održavaju raspravu o utvrđivanju političkog programa. |
| Materijali i sredstva | Preklopinik (flipchart)i flomasteri različitih boja, ljepljiva traka. |
| Metoda | „Zid tišine“ – grupni rad. Izlaganja i rasprava. |
| Raspored | 1. Zid tišine. (15 min) |
| 2. Izlaganja. (10 min) | |
| 3. Osvrt; uvod u istraživački zadatak. (15 min) | |
Informacije„Zid tišine” je brainstorming metoda kao potpora učenicima koji su zatvoreniji, ili im je potrebno malo više vremena za razmišljanje prije no što odluče nešto reći. Rad u tišini pomaže koncentraciji učenika pa su njihove konstatacije zanimljivije i smislenije. „Zid tišine“ je primjer koji paradoksalno pokazuje da strogi sustav pravila potiče slobodu te da nije ograničavajući čimbenik. Učenici djeluju u ulozi stručnjaka; ne mogu dati “netočan” odgovor na ključno pitanje. Učenici u učionici simuliraju javnu raspravu o utvrđivanju političkog programa. Njihovo im iskustvo pomaže da bolje razumiju model političkog ciklusa, budući da je rasprava o utvrđivanju programa prva faza modela političkog ciklusa. Tako stvaraju materijal koji mogu opširnije obrađivati u sklopu istraživačkog zadatka (lekcije 2. i 3.). Konstruktivistički pristup odgovara konstruktivističkoj metodi definiranja i rješavanja političkih problema u demokracijama jer je nastao po uzoru na politički ciklus. |
Opis lekcije
1. „Zid tišine”17
Učenici su u grupama od po pet učenika. Svaka grupa sjedi u polukrugu, okrenuta prema preklopniku (flipchartu) koji se nalazi na zidu i ima dva ili tri flomastera različitih boja. Rade u tišini. U vremenu od 10 minuta, svaki učenik daje svoj minimalni doprinos jednom konstatacijom. Treba dovršiti sljedeću rečenicu:
“Po mom mišljenju, naš najhitniji problem je ….“
Učenici reagiraju na rečenice ili riječi koje su već napisane i mogu pisati koliko žele i kad god žele. Ako je potrebno, grupi se može dati još jedan list papira s preklopnika (flipcharta). Učenici mogu također povezivati izjave koristeći strelice, crte i simbole kao što su upitnici i uskličnici. Njihov poster će poslužiti kao zapisnik rasprave koju su vodili.
Nastavnik s određene udaljenosti prati raspravu. Ne intervenira i ne sudjeluje u tihoj raspravi, no nadzire da li učenici poštuju pravila – posebice pravilo o radu u tišini.
2. Izlaganje
Nakon što je isteklo vrijeme predviđeno za pisanje, posteri trebaju biti izloženi kako bi ih svi učenici mogli vidjeti. Učenici se okupljaju oko postera u dva velika polukruga. Grupe naizmjenično obrazlažu svoje postere ostalim učenicima. Svaki učenik izabire rečenicu koja nije njegova/njezina i pročita je razredu, ukratko obrazlažući razloge svog odabira. Često učenici stavljaju naglasak na jednu ili dvije izjave. Rasprava ne započinje prije nego što svi učenici, iz svih grupa, ne kažu što žele.
Nastavnik zapisuje izjave učenika u rubriku pod zajedničkim naslovom (ovisno o onom što učenici kažu) koja je dio tablice koja se nalazi na ploči ili preklopniku (flipchartu). Evo primjera:
| Naš najhitniji problem je … | ||||
| Gospodarstvo | Sigurnost | Okoliš | Društvo | … |
| Suzbijanje nezaposlenosti Više radnih mjesta za mlade … |
Automobilske nesreće … |
Smanjivanje CO2 emisija … |
Unapređenje škola Potpora mladim ženama … |
… |
Nastavnik može zadatak upisivanja prepustiti učenicima. Učenici koji iznose svoja mišljenja, i ostatak razreda, sudjeluju u odabiru novih kategorija i odlučuju u koju će rubriku unijeti svaku pojedinu konstataciju.
3. Osvrt
„Zid tišine“ simulira utvrđivanje političkog programa. Dakle, čemu po mišljenju učenika treba dati prednost? Slaže li se razred s problemom koji zaslužuje prvenstvo? Tablica pomaže učenicima odgovoriti na to pitanje. Ona pokazuje da li učenici naglašavaju probleme koji se nalaze u određenoj kategoriji i mogu li se unosi povezati (vidi gornji stupac koji se odnosi na gospodarstvo).
Učenici možda neće biti spremni složiti se oko nekog problema. Trebaju li? To je pitanje koje zaslužuje da se o njemu razmisli.
Kao prvo, učenici žive u slobodnoj zemlji. Mogu izabrati koji god problem smatraju važnim i promicati ga u javnosti. Kao drugo, resursi su malobrojni – to nije samo pitanje novca i sredstava poreznih obveznika, već i vremena i energije te na koncu, premda ne i manje važno, pažnje javnosti. Mnogi ljudi se mogu istovremeno nositi samo s ograničenim brojem problema i brzo gube interes; neki mediji služe i povećavaju tendenciju prema „programu sa samo jednim problemom“.
Učenici mogu smatrati i da je ovaj proces utvrđivanja programa nepravedan pa možda čak i „glup“ jer problemi koje smatraju važnima nisu uspjeli privući pažnju javnosti koju zaslužuju. Tko će ispravljati te „pogrešne“ odluke?
Odgovor je – sami učenici, ako smatraju da se nešto mora učiniti. U stvari, oni organiziraju stranke s različitim ciljevima i vrijednošću (“ideologija”) koje su trajni protagonisti u raspravama o utvrđivanju programa (npr. radnici, stručnjaci za zaštitu okoliša, aktivisti za zaštitu prava manjina).
Ova rasprava otvara zanimljiv put ka razumijevanju svrhe koju stranke ispunjavaju. Vidi prijedlog dodatnog istraživačkog zadatka na kraju ovog poglavlja.
4. Istraživački zadatak
Nakon što je to priopćeno, učenici mogu slijediti svoj vlastiti put interesa. Nastavnik obavještava učenike da imaju mogućnost iscrpnog proučavanja problema prema vlastitom izboru. Da bi pripremili istraživački zadatak, učenici trebaju prikupiti materijale iz tiskanih ili elektronskih medija o problemu koji su odabrali. Trebaju tražiti ne samo rasprave o utvrđivanju programa, već sve informacije koje se mogu pronaći o odlukama koje su donijete ili provedene, statističkim podacima, izjavama političkih stranaka, lobistima, NVO, itd.
17. Izvor: „Poučavanje demokracije“ (Teaching Democracy), ODGLJP, Svezak VI, Izdavaštvo Vijeća Europe, Strasbourg 2008, Zadatak 7.1, str. 62.
