TREĆA CJELINA: Različitost i pluralizam – Kako ljudi mogu živjeti zajedno u miru?

TREĆA CJELINA: Različitost i pluralizam

Kako ljudi mogu živjeti zajedno u miru?

Ova cjelina stavlja naglasak na tri pojma: različitost, pluralizam i demokraciju. Istražuje neke veze među njima kako bi potakla učenike da razvijaju stavove i vještine koje im trebaju za sudjelovanje u pluralističkom, demokratskom društvu.

Pluralizam se odnosi na osnovnu kvalitetu modernih društava, gdje je prihvaćen širok spektar (ali ne sveobuhvatni) vjerskih i političkih uvjerenja – različitost – i gdje idealna društva suočena s različitim političkim strankama mogu biti nekompatibilna jedna s drugima. Na primjer, građani koji pripadaju radikalnim socijalističkim strankama nastoje postići društvo koje bi bilo potpuno udaljeno od desničarskih građana, kapitalističkog uvjerenja. U pluralističkim društvima izblijedio je opći utjecaj mnogih tradicija i vrijednosti, uključujući vjerska uvjerenja. Pojedinci mogu, i moraju, sami odlučiti koje će vrijednosti prihvatiti i kako žele živjeti svoje živote. Pluralistička društva, stoga, postavljaju izazove: pojedinci mogu uživati veći stupanj osobne slobode nego ikad prije, a s druge strane, moraju napornije raditi kako bi postigli dogovore i kompromise, bez kojih zajednica ne bi mogla preživjeti. Tu se javlja pitanje koji politički sustav može osigurati najbolji okvir za organizaciju donošenja odluka u otvorenom, pluralističkom društvu.

U autoritarnim sustavima – jednostranačkoj vlasti, teokraciji, ili čak diktaturi – ovaj problem rješava jedna osoba (na primjer, stranka ili vođa), a moć odluke u ime svih leži u zajedničkim interesima. Ovo rješenje izbjegava pluralizam – žrtvujući slobodu pojedinca. Mogući sukob u pluralističkim društvima se suzbija, ali cijena koja se mora platiti je velika: mnogi problemi se ne rješavaju pravilno i pošteno, jer se više ne mogu jasno izreći.

U demokraciji, građani se u osnovi slažu u nekim principima, pravilima procedure i pravima koja im dopuštaju da se ne slažu u mnogim pitanjima, ali koja također nude brojne alate koji im omogućuju da dođu do rješenja nenasilnim putem. Gledajući na ovaj način, demokracija podržava mir u pluralističkim društvima rješavajući sukob, a ne potiskujući ga. Zajednički interes je nešto na čemu zajedno moraju raditi, i pregovarati, a ne može ga unaprijed definirati samo jedna strana. Neslaganje i sukob su normalni i ni na koji način štetni dokle god se njihov uništavajući potencijal drži pod kontrolom. U demokraciji kao obliku vladavine se, stoga, građani dogovaraju oko osnovnih prava kao što su sloboda savjesti, vjerovanja i izražavanja. Kada građani koriste ova prava, dolazit će do neslaganja i sukoba, ali oni će morati pregovarati da bi došli do rješenja. Kako bi bi bili sigurni da se slažu oko pravila o tome kako će se nositi sa sukobima i u konačnici ih riješiti, očekuje se da građani pluralističkih demokracija  sklope društvene ugovore sa svim ostalim građanima kako bi ostali unutar društvenih i političkih konvencija tog društva.

Takav društveni ugovor uključuje načelo pravila većine. Za neke manjinske skupine, nedostatak ovog je što se njihova radikalna viđenja možda nikad neće ostvariti putem glasačkih listića. S druge strane, takva društva osiguravaju prava političkih manjina da neometano traže legitimna politička prava. Stoga, pluralističke demokracije uvijek žive s mogućnošću izbora radikalnih vlasti, čiji članovi bi možda htjeli ograničiti aktivnosti političkih protivnika. Zato je važno imati zakone o ljudskim pravima i slobodama ugrađene u ustave demokratskih država.

Svaka generacija treba razumjeti ovaj niz izazova u pluralističkim društvima i kako se mogu sresti u demokratskoj zajednici. Ovo uključuje poštovanje nepisanog društvenog ugovora bez kojeg nijedna demokratska zajednica ne može preživjeti. Obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava može pomoći učenicima da razviju razumijevanje, stavove i vještine koje im trebaju kako bi djelovali kao građani.

Poučavanje i učenje o različitosti i pluralizmu

Učenicima koji pohađaju nastavu demokratskog građanstva trebalo bi pomoći da razumiju prirodu društvene, političke, vjerske i rasne različitosti. Također im treba pomoći da razumiju kompleksnu prirodu izazova koji proizlaze iz takve različitosti. Uzimajući u obzir da većina predrasuda proizlazi iz manjka svijesti i razumijevanja, većina zadrtosti se može smanjiti racionalnim preispitivanjem stavova u svjetlu znanja i razvijanjem suosjećajnog zaključivanja.

Poučavanje i učenje za različitost i pluralizam

Učenici također trebaju iskusiti demokratsku raspravu kako bi se naučili nositi s njom. Obrazovanje za demokratsko građanstvo bi, stoga, trebalo iskoristiti svaku mogućnost da nauči učenike kako će izražavati svoja mišljenja o nekoj temi (koliko god nevažna bila) i ponude razloge takvih viđenja. Slušajući i odgovarajući na učenička stajališta o istom pitanju, učenici će razviti ne samo svoje vlastite analitičke i izražajne vještine, nego će razviti i osnovne predisposizicije tolerancije prema moralnoj i političkoj različitosti. Oni će razviti sposobnost da prihvate situacije neslaganja i kontroverze, također će cijeniti potrebu za kompromisom te razumjeti razlike između poštenog i nepoštenog kompromisa. Naglasak bi trebali staviti na pitanja i trebali bi poštivati ljude bez obzira na njihova stajališta i interese.

Kroz iskustvo procesa demokratske rasprave, učenici će također naučiti da otvorene i poštene debate zahtijevaju da se slijede osnovni postupci uključujući:

• svi sudionici koji žele sudjelovati moraju imati mogućnost da to naprave;
• svačiji doprinos bi se trebao slušati s poštovanjem;
• sudionici bi trebali napadati argumente ne ljude;
• sudionici bi trebali ući u raspravu prihvaćajući mogućnost da se njihova stajališta mogu promijeniti;
• protivničke debate, u kojima sudionici sudjeluju iz zatvorenih pozicija, su često manje korisne neko istraživačke debate, u kojima cilj nije „dobiti argument“, nego „bolje razumjeti problem“.

Nvedeno odlikuje demokratsko građanstvo kao predmet u kojemu su procesi istraživanja i rasprave važniji nego sam postupak javnog proglašavanja zaključaka ili utvrđenih činjenica. Zaključak poučavanja je, stoga, da nastavnici demokratskog građanstva trebaju pomoći učenicima da razvijaju vještine razmišljanja i zaključivanja umjesto da nastavnici dominiraju. Istraživanje pokazuje da učenici više govore u razredu tek kad nastavnici govore manje.

TREĆA CJELINA: Različitost i pluralizam

Kako ljudi mogu živjeti zajedno u miru?