Četvrta lekcija: Kviz o ljudskim pravima

Living Democracy » Textbooks » Četvrta lekcija: Kviz o ljudskim pravima

Što je točno? Što bi trebalo biti nečije ljudsko pravo?

Obrazovni ciljevi Učenici uče o međunarodno priznatim ljudskim pravima.
Učenički zadatci Učenici odgovaraju na pitanja višestrukog izbora i raspravljaju o zaključcima njihovih odgovora.
Sredstva Kartice za svakog učenika, rješenja na pozadini (materijal za učenike 5.5).
Metode Pitanja višestrukog izbora.

Dodatne informacije

Iako su ljudska prava dinamični koncept, te onaj koji se, stoga, koji se stalno razvija, međunarodno pravo definira sadržaj i područje djelovanja ljudskih prava. Kviz o ljudskim pravima koji slijedi, koji se ne bi trebao koristiti kao test znanja, pomaže učenicima da shvate u kojoj smo fazi u obradi ljudskih prava. Također pomaže izbjeći kriva shvaćanja okvira ljudskih prava.

Prije ove lekcije, nastavnik bi trebao zabilježiti sva pitanja koja su vezana za dogovore unutar UN-a ili unutar Vijeća Europe. Također bi moglo biti korisno početi s kratkim objašnjenjem korištenih pojmova i načela, kao što su UN, Vijeće Europe (da se ne zamijeni Europskim vijećem u Europskoj uniji), ljudska prava, narod/država, diskriminacija, sudac ili suđenje.

Nastavni plan

Prije svega, nastavnik objašnjava da svrha kviza nije testiranje njihovog znanja, već povećavanje njihovog razumijevanja ljudskih prava aktivnim putem.

Učenici sami pripremaju kartice izrezujući dijelove s pitanjima i odgovorima. Zatim ih lijepe na način da imaju pitanja i odgovore na istoj kartici.

U malim grupama (ili parovima) učenici sada sjede zajedno i jedni drugima postavljaju pitanja. Svaka grupa dobije grupu pitanja. Svako pitanje ima tri moguća odgovora, A, B ili C. Učenici biraju onaj odgovor za kojeg vjeruju da je točan. Treba istaknuti da ponekad postoji više od jednog mogućeg točnog odgovora, jer su ljudska prava dinamičan koncept koji se stalno razvija što ostavlja mjesta za inetrpretaciju.

Dobro je svako malo raspravljati o odgovorima u razredu. Na taj način, ova lekcija neće postati jednostavan kviz znanja koji se zasniva na pitanjima i odgovorima. Ali važno je biti spreman za raspravu u javnosti pripremajući i element znanja.

Pitanja i odgovori

Vidi također materijal za učenike 5.5. Nastavnik ili grupa učenika priprema dovoljan broj kartica izrezujući dijelove s pitanjima i odgovorima, sklapajući i lijepeći ih zajedno.

Zapošljavanje djece mlađe od 17:
A. Je uvijek narušavanje prava djeteta.
B. Je narušavanje prava djece ako je zadatak štetan.
C. Može biti prihvatljiv ako je vlast postavila donju dob za mogućnost zaposlenja ispod 17.		 Zapošljavanje djece od 17:
C je točno. Konvencija o dječjim pravima brani zapošljavanje djece ako je to opasno ili je oblik iskorištavanja, ali dopušta vlastima da odrede dobnu granicu ispod koje zabrana vrijedi. Veliki je pritisak da se uvedu stroža ograničenja o zapošljavanju djece.
Prema međunarodnim dogovorima o pravu na vodu:
A. Vlasti se obvezuju osigurati građanima čistu i zdravu vodu.
B. Vlasti ne smiju diskriminirati neke građane u opskrbi vodom.
C. Vlasti ne smiju zabraniti građanima pristup izvorima vode.		 Prema međunarodnim dogovorima o pravu na vodu:
Prema interpretaciji Odbora za ekonomska i socijalna prava pri UN-u, B i C su točni, A nije. Ispunjavanje prava na vodu je nešto prema čemu vlasti moraju stremiti, ali ovo pravo građani ne mogu kao takvi zahtijevati.
Smrtna kazna:
A. Je zabranjena diljem svijeta.
B. Je ukinuta u zakonima i praksi u više od 50% svih zemalja.
C. Se ne dopušta u slučaju mladih ljudi mlađih od 18.		 Smrtna kazna:
B i C su točni, A nije. Smrtna kazna još uvijek nije u potpunosti zabranjena u potpisnicama UN-a, niti prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, iako je u oba slučaja zabranjena dodatnim protokolom. Protokol br.6 (ukidanje smrtne kazne u vijeme mira) i Protokol br. 13 (ukidanje smrtne kazne u svim uvjetima) prema ECHR su potpisale i/ili ratificirale mnoge države.
Ekonomska i socijalna prava:
A. Nisu istinska ljudska prava.
B. Ne očekuje se da države odmah ispune ova prava svim pojedincima.
C. Može zahtijevati svaki europski pojedinac.		 Ekonomska i socijalna prava:
B je točno. Službeno, ekonomska i socijalna prava su prava ljudska prava, iako je točno da je obveza da ih se prepozna mnogo manja nego za mnoga civilna i politička prava.  Međunarodna konvencija o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima očekuje da države streme njihovom ispunjenju, ali ne postoji europski mehanizam koji pojedincima omogućuje da ulože žalbu (iako pod nekim ograničenjima dodatni protokol dopušta da to naprave organizacije).
Prema klauzulama o pravu na obrazovanje:
A. Individualci i grupe smiju otvoriti školu dokle god ispunjavaju minimalne pravne uvjete.
B. Nema obveza koje su vezane za sadržaj obrazovnih programa.
C. Vlasti se obvezuju osigurati obvezno školovanje za one mlađe od 18.		 Prema klauzulama o pravu na obrazovanje:
A je točno, B i C nisu. Međunarodne konvencije, kao što je Konvencija o pravima djece, određuju da obrazovanje mora informirati djecu o ljudskim pravima.
Pravo da se prizna status izbjeglice:
A. Je stvoren za ljude koji imaju opravdan strah da će ih se progoniti zbog njihove rase, vjere ili političkog mišljenja i koji su zbog toga pobjegli iz države.
B. Također postoji zbog ljudi koji su pobjegli iz države zbog civilnog rata i gladi.
C. Vlast može odbiti sve kandidate koji dolaze iz države koja se smatra sigurnom.		 Pravo da se prizna status izbjeglice:
A je točno, B nije (iako u nekim državama, ljudi koji su napustili zemlju zbog civilnog rata ili gladi mogu dobiti zaštitu bez da ih se smatra izbjeglicama prema međunarodnim konvencijama.).   C se prema Ženevskoj konvenciji ne odnosi na izbjeglice, iako se naširoko koristi unutar EU kada se radi o tražiteljima azila.
Sloboda vjere:
A. Ne može se zanijekati ljudima na temelju toga što pripadaju manjinskoj vjeri.
B. Obvezuje narode da prepoznaju i subvencioniraju vjere.
C. Države je ne mogu ograničiti ni na koji način.		 Sloboda vjere:
A je točno. Države su obvezne poštivati slobodu vjere, nemaju, ali nemaju pravnu obvezu priznavanja ili subvencioniranja. Države mogu ograničiti slobodu vjere, na primjer, tamo gdje bi vjera mogla biti oprečna osnovnim ljudskim pravima.
Pravo vlasništva:
A. Znači da vlasti ne mogu uzeti nečiji posjed ako je to od javnog interesa.
B. Se krši ako se cijelo selo evakuira bez nadoknade štete kako bi se izradila hidroelektrična centrala.
C. Dozvoljava da osoba smatra svojim vlasništvom onu robu koju je on/ona ukrala.		 Pravo vlasništva:
A i B su točni. C je očito netočno.
Izbori:
A. Svi građani imaju pravo glasa, čak i ako su zbog kriminalne radnje izgubili svoja građanska prava.
B. Ako je glasač poslodavac može glasati za dvije osobe.
C. Glasovanje se mora provesti tajno.		 Izbori:
Samo C je točno. Država može spriječiti osobe koje su izgubile svoja građanska prava da glasaju. Međunarodno pravilo je da svatko tko ima pravo glasa ima jednaka prava.
Sloboda izražavanja:
A. Može se ograničiti kako bi se zaštitilo od  klevete.
B. Ne može se ograničiti zbog javnog morala.
C. Može se ograničiti kako bi se spriječila vjerska intolerancija.		 Sloboda izražavanja:
A i C su točni. Sloboda izražavanja se može, pod određenim uvjetima, ograničiti zbog javnog morala, sprečavanja zločina, zaštite zdravlja ili zaštite od klevete, ako to predviđa zakon.
Pravo na posao:
A. Obvezuje države da svim svojim građanima osiguraju posao.
B. Znači da nitko ne može biti samovoljno otpušten.
C. Ne znači da se vlast mora truditi ostvariti potpuno zaposlenje.		 Pravo na posao:
Samo B je točno. U Europi, države se obvezuju poduzeti mjere kako bi postigle potpuno zaposlenje, ali to nije uključeno u ugovore UN-a.
Pravo na zdravo okruženje:
A. Brani državama odlaganje toksičnog otpada koji nepovratno uništava tlo.
B. Želi zaštititi ljudska bića, životinje i biljke.
C. Još uvijek nije ustaljeno kao općeprihvaćeno pravo.		 Pravo na zdravo okruženje:
C je točno, iako pravo na zdravlje štiti ljudska bića od zla što je izravni rezultat onečišćenja. U tim slučajevima, štite se samo ljudska bića, ne biljke i životinje. Afrička povelja i povelja Europske unije, koje  ne vrijede u svim slučajevima, osiguravaju do neke mjere pravo na zdravo okruženje.
Prema pravu na obrazovanje:
A. Za osnovnu školu se ne smiju naplaćivati nikakve pristojbe, osim cijene školskih izleta ili školskih udžbenika.
B. Dužnost je države težiti pomoći što više studenata da uspješno završe svoje studije.
C. Države moraju svim učenicima dati jednake mogućnosti obrazovanja.		 Prema pravu na obrazovanje:
B i C su točni (ove obveze su uključene u Konvenciju o pravima djece). U principu, osnovno obrazovanje mora biti besplatno, a to ne uključuje samo školsku pristojbu nego i sve neizravne troškove koji su povezani s osnovnim školskim aktivnostima.
Kažnjavanje djece u školama:
A. Nije dozvoljeno fizičko kažnjavanje.
B. Nije zabranjeno ako je kazna psihički okrutna.
C. Može se koristiti ako se roditelji slažu.		 Kažnjavanje djece u školama:
A se smatra točnim, jer Europski sud za ljudska prava smatra fizičko kažnjavanje kršenjem ECHR (a to se podudara s interpretacijom koju je dao Odbor za prava djece Konvenciji za prava djece). B je netočno pošto se zabrana odnosi na sve okrutne kazne. Što se tiče odgovora C, ne postoji rečenica koja govori da kazna izravno ovisi o pristanku roditelja.
U školi:
A. Ne bi se trebala dati važnost pitanjima zaštite okoliša.
B. Malu djecu bi trebalo naučiti da poštuju svoje roditelje.
C. Mala djeca bi trebala učiti o ljudskim pravima i iskusiti ljudska prava.		 U školi:
B i C su točni. Konvencija o pravima djece sadrži takve rečenice. Konvencija također određuje da bi cilj obrazovanja trebao biti poštivanje okoliša.
Na sudu:
A. Svaki zločinac ima pravo na odvjetnika.
B. Ljudi mogu biti osuđeni samo ako su priznali zločin.
C. Osumnjičenik ima pravo na besplatnog prevoditelja ako se suđenje odvija na jeziku kojeg on/ona ne zna.		 Na sudu:
A i C su točni.
Mučenje:
A. Je dopušteno ako se koristi za sprječavanje terorističkih napada.
B. Je dopušteno samo ako ga je dopustio sudac.
C. Nikad nije dopušteno.		 Mučenje:
C je točno (mučenje nije dopušteno čak ni u slučajevima nacionalne sigurnosti).
Pravo na život se krši ako:
A. Netko slučajno umre zbog policijske sile kojom se sprječava napad na život nekog drugog.
B. Netko umre zbog rata, čak i ako je on bio zakonit.
C. Netko umre zbog nepotrebne sile koju je policija primijenila.		 Pravo na život se krši ako:
C je točno. U slučaju A, pravo na život se može prekršiti ako je sila koju je policija upotrijebila bila neophodna.
Prema pravu na smještaj:
A. Sve države se obvezuju da će osigurati da nitko nije beskućnik.
B. Stranci bi trebali imati jednaki pristup socijalnom smještaju kao i državljani.
C. Država bi se trebala potruditi smanjiti broj beskućnika.		 Prema pravu na smještaj:
B i C su točni.
Prema pravu na zdravstvenu zaštitu:
A. Vlade nisu obvezne spriječiti nesreće na radu.
B. Svatko bi trebao imati pristup zdravstvenoj zaštiti.
C. Lijekovi bi trebali biti besplatni.		 Prema pravu na zdravstvenu zaštitu:
B je točno. Sprječavanje nesreća na radu se smatra obvezom. Lijekovi se mogu prodavati.
Prema pravu na slobodu kretanja:
A. Osobi se može zabraniti izabrati mjesto stanovanja zbog razloga javne sigurnosti.
B. Neizdavanje vize osobi koja nije bila osuđena za zločin je kršenje ljudskih prava.
C. Zločinac se smije zatvoriti.		 Prema pravu na slobodu kretanja:
A i C su točni. Viza se može odbiti izdati bilo kome, ne samo zločincima Ograničenja slobode kretanja se mogu nametnuti i zbog razloga javnog zdravlja, mira i nacionalne sigurnosti, ako to određuje zakon.

 

Treća lekcija: Prava i odgovornosti
Materijal za učenike 5.1: Želje, potrebe i prava
Print
Preuzimanje datoteka