Materijal za nastavnike o Međunarodnom humanitarnom pravu (MHP)

Living Democracy » Textbooks » Materijal za nastavnike o Međunarodnom humanitarnom pravu (MHP)

Što je međunarodno humanitarno pravo?

Međunarodno humanitarno pravo (MHP) uključuje humanitarna načela i međunarodno primirje u želji da se zaštite životi te olakša patnja boraca i civila tijekom oružanih sukoba. Njegovi osnovni pravni dokumenti su Ženevske konvencije iz 1949., četiri protokola koju su potpisale gotovo  sve zemlje u svijetu. Konvencije definiraju osnovna prava boraca koji se udaljavaju iz borbe zbog ranjavanja, bolesti ili zatočenja i prava civila. Dodatni protokoli iz 1977., koji upotpunjuju Ženevske konvencije, dodatno proširuju ta prava.

Koga MHP štiti? Štiti li MHP mene?

IHL štiti ranjene, bolesne ili zatočene članove oružanih snaga i civila. Ranjeni i bolesni borci – kojoj god nacionalnosti pripadali, moraju se zbrinuti pod odredbom Ženevske konvencije br. 1. Ne mogu biti ubijeni, podloženi mučenju ili biološkim eksperimentima. Moraju primiti adekvatnu brigu i biti zaštićeni protiv pljačke ili bilo kakvog lošeg postupanja. Konvencija također štiti medicinske radnike, vojno vjersko osoblje, vojne medicinske zgrade i mobilne jedinice.

Ranjeni, bolesni te borci koji su sudjelovali u brodolomima na moru se štite Ženevskom konvencijom br. 2. Oni primaju istu zaštitu kao vojnici na tlu, uz dodatak uvjeta koji se događaju na moru. Brodovi bolnice su također zaštićeni.

Prema ratnim zatvorenicima, koje štiti Ženevska konvencija br. 3, se mora postupati humano i osigurati im adekvatni smještaj, hranu, odjeću i medicinsku pomoć. Ne smiju se podložiti mučenju ili medicinskim eksperimentima i moraju biti zaštićeni od djela nasilja, uvreda i javne znatiželje. Zatvoreni ratni izvjestitelji i civili koji imaju dopuštenje pratiti vojsku također dobivaju ovaj status.

Civile štiti Ženevska konvencija br. 4. Strane u konfliktu moraju, u svakom trenutku, razlikovati civile i borce te usmjeriti svoje operacije isključivo protiv vojnih ciljeva. Civilima mora biti dopušteno da žive normalno koliko je to moguće. Moraju se zaštiti od ubojstava, mučenja, pljačke, odmazde, uništenja imovine i zatočenja. Moraju se poštivati njihova čast, obiteljska prava i vjerska uvjerenja. Okupacijske snage moraju osigurati i dopustiti siguran prolaz adekvatne hrane i medicinskih potrepština, postavljanja bolnica i sigurnih zona za ranjene, bolesne, stare, djecu, trudnice i majke male djece. Ova konvencija posebu zaštitu daje ženama i djeci. Mora se poštivati i zaštiti bolničko osoblje koje se brine o ovim pojedincima.

Ženevske konvencije traže da Međunarodni odbor Crvenog križa, Crveni križ i Crveni polumjesec nacionalnih društava ili druge nepristrane humanitarne organizacije odrade humanitarnu pomoć, kako dopuste strane u sukobu.

Jesu li međunarodno humanitarno pravo i pravo za zaštitu ljudskih prava različiti?

Da, ali se međusobno nadopunjuju. Oba žele zaštiti pojedince od nasilja i sačuvati ljudsko dostojansvo, ali se pojavljuju u različitim uvjetima i imaju različite temeljne dokumente. MHP se primjenjuje u vrijeme oružanih sukoba kako bi se ograničila patnja koju rat uzrokuje te zaštitili oni koji su pali u ruke suprotne strane. Osnovni naglasak  MHP stavlja na očuvanje osnovnih prava ranjenih, bolesnih boraca, ratnih zarobljenika i civila. Pravo za zaštitu ljudskih prava se primjenjuje u vrijeme mira ili rata, ali je osnovna zadaća zaštititi ljude od vladinih kršenja njihovih međunarodno priznatih civilnih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.

Što IHL kaže o djeci vojnicima?

Humanitarno pravo zabranjuje djeci sudjelovanje u borbama, ali djeca vojnici i dalje predstavljaju ozbiljan problem u mnogim dijelovima svijeta. MHP zahtijeva da se djeca ispod 15 ne bi smjela novačiti u vojne snage, te da bi se trebale poduzeti „sve  moguće mjere“ kako bi se osiguralo da oni ne sudjeluju direktno u borbama. U novačenju onih između 15 i 18 godina, prioritet se mora dati onim najstarijima (Članak 77, Protokol 1). Nažalost, broj djece koja postaju vojnici, dobrovoljno ili prisilno, raste. Djeca koja žive u prostorima sukoba, posebno oni koji su odvojeni od svojih obitelji ili su marginalizirani na druge načine, mogu postati potencijalni novaci. Djecu se često prisili da se priduže oružanim grupama ili da postanu djeca vojnici kao sredstvo preživljavanja.

Kada se koristi MHP?

IHL se primjenjuje kada se događa oružani sukob (rat) između naroda (međunarodni oružani sukob) ili unutarnji oružani sukobi poput građanskog rata.

Primjenjuje li se MHP za terorističke napade 11. rujna?

Iako je 11. rujna 2001. donio smrt i uništenje na stupnju kojeg povezujemo s ratovanjem, nije jasno primjenjuje li se MHP. MHP se primjenjuje u oružanim sukobima između država (međunarodni oružani sukob) ili unutarnje oružane sukobe poput građanskih ratova. Da je šokantne napade na civilne ciljeve u New Yorku i Washingtonu počinila teroristička mreža koja djeluje samostalno, onda bi zapravo značili grozne zločine, a ne djela rata na koje se primjenjuje MHP.

Pruža li MHP posebnu zaštitu ženama?

Da. Iako žene uživaju jednaka prava pravne zaštite kao i muškarci, Ženevske konvencije prepoznaju načelo da „bi se prema ženama trebalo ponašati s punim poštovanjem zbog njihovog spola“ (Članak 12,  ŽK 1 i 2, Članak 14 ŽK 3). To znači da se osigurava dodatna zaštita kako bi se zadovoljile posebne potrebe žena koje proizlaze iz razlika roda, časti i skromnosti, trudnoće i rađanja djece. Na primjer, žene ratni zarobljenici ili internirane žene moraju se držati u odvojenim prostorijama od muškaraca, pod neposrednim nadgledanjem drugih žena. Žene se moraju štititi „protiv silovanja, prisilne prostitucije ili bilo kojeg drugog oblika nedoličnog napada“ (ŽK 4, Članak 27, također Članci 75 i 76, Protokol 1). Kod prebacivanja „trudnice, rodilje i dojilje“ moraju imati prioritet (Članak 70, Protokol 1). Kako biste naučili više o pitanjima žena u oružanim sukobima, kao otpor koji su mnogi pokazali, pogledajte nedavnu studiju o „Ženama suočenima s ratom“ na www.womenandwar.org.

Kako MHP štiti djecu?

MHP brani napade na civile i posebno naglašava zaštitu djece. Svi civili se moraju zaštiti od ubojstava, mučenja, pljačkanja, odmazde, uništenja imovine i zatočenja. Moraju se poštivati njihova čast, obiteljska prava i vjerska uvjerenja. Okupacijske snage moraju osigurati i dopustiti siguran prolaz adekvatne hrane i medicinskih potrepština, postavljanja bolnica i sigurnih zona za ranjene, bolesne, stare, djecu, trudnice i majke male djece. Posebni dijelovi služe za zaštitu potreba djece koji su bez pratnje obitelji, psihosocijalnih potreba te komunikacije s obitelji.

Posebno se treba brinuti za djecu koja su mlađa od 15, a koja su siročad ili su odvojena od svojih obitelji. Mora im se dozvoliti da prakticiraju svoju vjeru te im se mora osigurati mogućnost obrazovanja.

Smatra li se kršenjem MHP ako se civili ubiju tijekom rata?

Glavni cilj MHP je štititi civile. Prema Ženevskoj konvenciji br. 4, civili se moraju štititi od ubojstava i mora im se dozvoliti da vode normalne živote, ako sigurnost to dopušta. Dodatni Protokol br. 1 iz 1977. osigurava dodatne detalje koji povećavaju zaštitu civila u međunarodnim oružanim sukobima. Iako su Sjedinjene Države potpisale Protokol br 1, još uvijek nije ratificiran. Pa ipak, SAD je naglasio da će se držati ovih odluka koje mnogi smatraju kodifikacijom općeprihvaćenog  običajnog prava, koji je nastajao stotinama godina.

Osnovno pravo u načelu razlikovanja je opisano u Članku 48, Protokola br. 1, koji kaže: Da bi osiguralo poštivanje i zaštita civilnog stanovništva i civilnih objekata, strane u sukobu trebaju u svakom trenutku razlikovati civilno stanovništvo i borce te civilne i vojne objekte i, shodno tome,  trebaju usmjeriti svoje vojne operacije samo protiv vojnih objekata.“ Nadalje kako bi se zabranili izravni napadi, MHP također zabranjuje indiskriminacijske napade na civile. Oni se mogu dogoditi, na primjer, kada napad oružanih snaga na vojni cilj ne uzima u obzir pretjerane negativne posljedice na civile. (Članak 41 Protokola br.1)

Kakogod, nisu sve civilne smrti nezakonite tijekom rata. MHP ne stavlja oružani sukob izvan zakona, ali umjesto da pokuša izbalansirati pravno priznato pravo jedne nacije da legitimno napadne vojne ciljeve tijekom rata s pravom da se civilno stanovništvo zaštiti od utjecaja neprijatelja. Drugim riječima, uzimajući u obzir prirodu ratovanja, MHP unaprijed očekuje određenu količinu „kolateralne štete“ koja ponekad, nažalost, može uključivati civilne žrtve.