4. Nastavna cjelina: Sukob

Living Democracy » Textbooks » 4. Nastavna cjelina: Sukob

Ribarski sukob

Kako možemo riješiti dilemu oko održivosti?

Uvod za nastavnike

1. O čemu se radi u ovoj jedinici?

Ova nastavna cjelina se bavi problemom upravljanja zajedničkim resursima. Ako donositelji političkih odluka, tvrtke i građani ne uspiju riješiti ovu vrstu problema, oni mogu dovesti do ozbiljnog sukoba, pa čak i rata.

Primjera radi, zamislite sljedeću svakodnevnu situaciju: u kinu punom posjetitelja, jedna osoba niskog rasta ne uspijeva ništa vidjeti jer div visok 1,90 cm sjedi ispred nje. Osoba niskog rasta ustaje. Međutim, sada drugi posjetitelji ništa ne vide, pa i oni ustaju. Na kraju svi u kino-dvorani stoje. Nitko ne vidi bolje nego što je prije vidio, a što je najgore, stajati je mnogo neudobnije nego sjediti. U stvari, sada je situacija još nepravednija jer niže osobe ne vide gotovo ništa.

Ovaj primjer ima mnogo zajedničkog s „velikim“ problemima upravljanja resursima, na primjer pretjeranim izlovom. Takve je probleme teško riješiti jer imaju dvije dimenzije, kao što pokazuje primjer iz kino-dvorane:

  1. Koje pravilo trebaju posjetitelji kino-dvorane kako bi svima bio osiguran dobar pogled? (problem)
  2. Na koji način se to pravilo može provesti ako ga netko u kino-dvorani prekrši? (institucionalna dimenzija.)

Osim pretjeranog izlova, primjeri „velikih“ problema upravljanja resursima su globalno zagrijavanje, odlaganje nuklearnog otpada i pretjerano iskorištavanje podzemnih voda. U to su uključeni mnogi igrači suprotstavljenih interesa (problem dimenzije). Na globalnoj razini, ne postoji nikakva super-država koja može nametnuti pravilo jednoj suverenoj državi (institucionalna dimenzija). Međutim, pritisak problema poput globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena raste, pa se stoga politički lideri i građani cijelog svijeta trebaju potruditi da pronađu rješenje.

Igra pecanja tiče se problema pretjeranog izlova, a u središtu je problem održivosti koji predstavlja prvu dimenziju ovog problema. Problem bi bio učenicima prekompliciran ako bi uključivao i institucionalnu dimenziju; međutim, institucionalnu dimenziju je moguće dotaći proširivanjem i povezivanjem igre pecanja s 5. jedinicom. Vidi uvod u 5. Jedinicu radi daljnjih informacija o ovoj opciji.

2. Ribarska igra

Ribarska igra je glavni zadatak u ovoj jedinici u skladu s pristupom učenju kroz rješavanje zadataka. Učenici se suočavaju s problemom i trebaju pronaći rješenje – pritisnuti vremenom – što je u stvarnom životu čest slučaj. Učenici se osvrću na svoja iskustva u 3. i 4. lekciji.

U ribarskoj igri, učenici se suočavaju s problemom upravljanja zajedničkim resursom. Igra ima scenarij koji je prilično jednostavan. Učenici organiziraju četiri grupe koje predstavljaju četiri posade ribara koji žive u selima oko jednog jezera. Zalihe ribe u jezeru su zajednički resurs i jedini izvor prihoda za te stanovnike. Učenicima je odmah jasno da je u zajedničkom interesu spriječiti pretjerani izlov ribe.

Međutim, ne postoje nikakva pravila, niti ustanove poput npr. vijeća ribarske zajednice gdje bi igrači mogli razgovarati i raspraviti ova problem. Ribari nemaju nikakvu ideju o tome koliko ribe mogu loviti, a da ne poremete njenu reprodukciju. Zadatak učenika je prepoznati sve te probleme i poduzeti odgovarajuće korake.

Nastavnik rukovodi igrom. Prije no što igra započne, igrači dobivaju namjerno dvosmislenu uputu, „Lovite što više ribe možete.“ Igrači ovu uputu mogu shvatiti na dva načina:

  • “Kao pojedinačni tim, maksimalno povećajte svoj dohodak.“ (kratkoročna maksimalizacija profita).
  • “Kao zajednica, potrudite se da lovite što više ribe kroz duže razdoblje.“ (dugoročna održivost).

Iskustvo je pokazalo da učenici obično prihvate cilj kratkoročne maksimalizacije profita. Neke skupine ribara ulove manje i ubrzo shvate da ne samo da postaju sve siromašniji, već da nekoordiniranim naporima ne mogu očuvati zalihe ribe. Ubrzo nastupa scenarij u kojem su zalihe ribe u opasnosti od iscrpljenja, a jaz između bogatih i siromašnih sela sve je veći. Igrači mogu pokazivati snažne emocije kada se na početku igre najprije pojavljaju pobjednici i gubitnici, pa tek potom zajednica u cjelini klizne u siromaštvo.

Učenici su suočeni s ogromnim izazovom:

  • Trebaju uložiti zajednički napor kako bi riješili nastale probleme.
  • Trebaju početi razgovarati.
  • Trebaju prikupiti informacije o reprodukciji ribljih zaliha i napraviti plan održivog ribarenja.
  • Ustanovit će da im je potreban institucionalni okvir kako bi osigurali da svi slijede određena pravila te da su postigli dogovor oko očuvanja ribljih zaliha.
  • Konačno, trebaju dogovoriti pravilo poštene raspodjele ulova.

Ova ribarska igra, usprkos svojoj jednostavnosti, učenike upoznaje sa suštinom globalnih problema 21. stoljeća i nudi im iskustvo o tome što je suština politike – rješavanje hitnih problema koji su opasnost za zajednicu, pa čak i čovječanstvo.

3. Osvrt

Učenici mogu uspjeti u rješavanju problema s kojima su suočeni, a mogu doživjeti i neuspjeh. Važno je da u fazi promišljanja shvate da se neuspjeha ne treba stidjeti. Kao prvo, neuspjeh se u stvarnosti događa mnogo češće od uspjeha, a drugo, ribarska igra nije školski zadatak, već simbolizira vrlo složen politički problem. Nitko unaprijed ne zna koje je odgovarajuće rješenje nekog političkog problema; ono što moramo učiniti je pokušati pronaći neko rješenje.

U ribarskoj igri učenici su naišli na čitav niz složenih pitanja od koji se neka mogu povezati s modelom održivosti  (Radni materijal za učenike 4.2):

  • Koja je optimalna razina izlova koja je kompatibilna s reprodukcijom ribljih zaliha?
  • Kako možemo biti sigurni da će ravnoteža maksimalnog rezultata (cilj gospodarskog rasta) i zaštita ribljih zaliha (cilj zaštite okoliša) trajno funkcionirati,  tj.danas, ali i u budućnosti?
  • Koja bi bila poštena raspodjela uloženih napora i rezultata ribarenja između četiri sela koja pripadaju toj zajednici?

Model održivosti (Radni materijal za učenike 4.2)

Model održivosti uključuje sva tri pitanja. Ta pitanja predstavljaju tri osnovna cilja gospodarskog rasta, zaštite okoliša i raspodjele pravednosti u društvu; povezana su s dvije vremenske dimenzije (s interesima  sadašnjih i budućih generacija) i one prostorne (globalna dimenzija – sjever i jug).

Model održivosti opisuje obje dileme koje se javljaju ako neki igrač pokuša ostvariti samo jedan cilj, na primjer profit na račun zaštite resursa te ravnotežu ciljeva u uspješnoj strategiji postizanja održivosti.  Radni materijal 4.3 navodi učenike da razmišljaju o posljedicama teze „ulovi što više ribe“ iz te dvije perspektive – ostvarivanja privremene zarade jednog igrača, i perspektive uspostavljanja ravnoteže održivosti.

U ovoj igri, moguće je optimalno rješenje koje se može definirati brojkama; nastavnik može ponuditi to rješenje (Radni materijal za učenike 4.4) kako bi učenicima, ako je potrebno, pružio potporu.

Ovakva analiza će učenicima pomoći postaviti pitanje zbog čega je tako teško postići održivi razvoj velikih razmjera te što građanin pojedinac može učiniti da bi pomogao ostvarivanju tog cilja.

Mogućnosti proširivanja

1. jedinice Povezivanje 4. i 5. jedinice

Kao što je gore već rečeno, učenici mogu istraživati problem institucionalnog okvira koji će najbolje odgovoriti na potrebe ribara. To mogu biti pravila i tijelo državne vlasti koje će ih sprovoditi, ili zajednički dogovor ravnopravnih stranaka. Učenici mogu nastaviti ovu ribarsku igru i upotrijebiti instituciju kao sredstvo koje će na taj način testirati.

2. Istraživački zadatak

Očito je da ova ribarska igra simbolizira političke probleme, od onih koji se javljaju u lokalnoj zajednici, do onih na globalnoj razini. Kao što je već rečeno, emisije CO2 , pretjerani izlov, odlaganje nuklearnog otpada i pretjerano iskorištavanje zaliha podzemnih voda primjeri su takvih problema.

Proučavanje jednog od njih, ili nekih sličnih problema, moguće je obraditi kao proširenje rada u razredu, ili kao istraživački projekt. U ovom slučaju učenicima je pružena prilika da na jednom nastavnom satu govore o svojim utvrđenjima te da možda rasprave koje dodatne korake treba poduzeti.

Osnovni pojam sukoba

Svi smo imali prilike doživjeti sukob i za većinu nas je to neugodno iskustvo. U pluralističkim društvima razlike između ljudi različitih interesa i vrijednosti postaju sve veće, što otvara veće mogućnosti za sukob.

Političke zajednice se suočavaju s pronalaženjem načina rješavanja sukoba. Demokracija je sustav koji nastoji sukob civilizirati. Nudi okvir pomoću kojeg se sukob rješava razgovorom, a ne nasiljem. Razmjena argumenata i jasno artikuliranje različitih interesa korisni su jer nude jasnu sliku potreba i interesa različitih skupina u društvu, o kojima treba voditi računa kod donošenja odluka.

U pluralističkim društvima s demokratskim ustavima, sukobi se obično rješavaju kompromisom. To najbolje funkcionira ako je riječ o sukobu oko raspodjele nedostatnih resursa, npr. prihoda, vremena, vode, itd. Sukobi koji se zasnivaju na ideologiji – različite vrijednosti, vjerska uvjerenja i sl. se mnogo teže rješavaju kompromisom; ovdje je potrebno pronaći neki model mirnog suživota. Sukobi koji proizlaze iz identiteta – boje kože, etničkog porijekla – ne mogu se riješiti već ih mora suzbiti „jaka država“.

Mogućnost sukoba postoji svugdje i uvijek tamo gdje su ljudi u interakciji. U ODGLJP-u, učenici mogu naučiti kako prihvatiti sukob kao nešto „normalno“, čega se ne treba bojati. Trebaju steći vještine pomoću kojih će sukob rješavati pregovaranjem i odgovornošću – pokazivanjem spremnosti da uzmu u obzir gledanje i interese drugih te da štite prava svih na sudjelovanje u mirnom rješavanju sukoba. Ovaj priručnik stoga treba čitati kao zbirku za uvježbavanje vještina potrebnih za rješavanje sukoba. Sudjelovanje u demokraciji znači sudjelovati u rješavanju sukoba.

Razvijanje kompetencije: povezanost s ostalim jedinicima ovog priručnika

Što prikazuje ova tablica

Naslov ovog priručnika, „Sudjelovanje u demokraciji“, stavlja naglasak na kompetencije aktivnog građanina u demokraciji. Donja tablica prikazuje mogućnosti sinergijskih učinaka nastavnih nastavna cjelina ovog priručnika. Iz tablice se također vidi koje kompetencije se razvijaju u 4. jedinici (označeni redak tablice). Masno uokviren stupac pokazuje kompetencije političkog odlučivanja i djelovanja – označen je zbog njihove velike povezanosti sa sudjelovanjem u demokraciji. Retci ispod toga pokazuju povezanost s ostalim nastavna cjelinama ovog priručnika: koje kompetencije razvijaju te jedinice kao potporu učenicima u 4. jedinici?

Kako možemo koristiti ovu tablicu

Nastavnici mogu na različite načine koristiti ovu tablicu kao alat za planiranje nastave ODGLJP.

  • Tablica pomaže nastavnicima koji samo nekoliko nastavnih sati posvećuju ODGLJP-u: nastavnik može izabrati samo ovu jedinicu i zanemariti ostale budući da zna da se neke kompetencije, u izvjesnoj mjeri, razvijaju i u ovoj jedinici – kao na primjer preuzimanje odgovornosti, analiziranje problema, vještina pregovaranja.
  • Tablica pomaže nastavnicima iskoristiti sinergijske učinke koji učenicima pomažu pri trajnom  razvijanju važnih kompetencija i to u kontekstima koji su na različite načine povezani. U tom slučaju nastavnik odabire i kombinira nekoliko nastavna cjelina.
Jedinice Dimenzije razvijanja kompetencija Stavovi i vrijednosti
Politička analiza i prosudba Metode i vještine Sudjelovanje u demokraciji. Političko odlučivanje i djelovanje
4. Sukob Sukob i raščlamba dileme.
Međuovisnost.
Održivost.
Prepoznavanje složenih problema.
Pregovaranje.
Dogovaranje koordinirane politike. Spremnost na postizanje kompromisa.
Odgovornost.
2. Odgovornost Analiza dileme. Razmatranje posljedica donesenih odluka. Međusobno uvažavanje.
3. Različitost i pluralizam. Mogućnost sukoba u pluralističkim društvima. Pregovaranje.
5. Pravila i zakon “Pravila su alati” za rješavanje sukoba. Analiza problema i rješenje. Stvaranje i primjena institucionalnog sustava pravila za rješavanje sukoba.
6. Vlast i politika Politika – postupak rješavanja problema i sukoba. Opis i analiza postupka političkog odlučivanja. Sudjelovanje u javnim raspravama o donošenju odluka.
7. Jednakost Sukob između skupina koje predstavljaju većinu odnosno manjinu. Stvaranje uvjeta za uspostavljanje ravnoteže interesa. Prihvaćanje stajališta drugih.
8. Sloboda Izgovorena riječ – – sredstvo civiliziranog rješavanja sukoba Raspravljanje Strategije argumentiranja. “duh voltairijanstva”: uvažavanje slobode
mišljenja i
izražavanja za sve.

4. NASTAVNA CJELINA: SUKOB – ribarski sukob

Kako možemo riješiti dilemu oko održivosti?

Tema lekcije Razvijanje kompetencije/ ciljevi učenja Zadaci za učenike Materijali i sredstva Metoda

1. lekcija

Ribarska igra (1)

Analiziranje složene situacije, donošenje odluka pod  pritiskom vremena.

Učenici postaju svjesni dilema koje prate uspostavljanje održivosti.

Učenici prepoznaju probleme i utvrđuju rješenja i strategije.

Nastavni materijali   4.1- 4.4.

Džepni kalkulator ili računalo.

Trake papira (veličina A4), flomasteri.

Učenje kroz zadatke.

2. lekcija

Ribarska igra (2)

Pregovaranje da se postigne kompromis.

Međuovisnost, sukob interesa.

Učenici analiziraju složeni problem. Učenici (trebaju) surađivati u cilju postizanja zajedničkog rješenja. Isto kao u 1. lekciji. Učenje kroz zadatke.

3.lekcija

Kako možemo uhvatiti „što više ribe“?

Analitičko razmišljanje: povezivanje iskustva s apstraktnim pojmom ili modelom.

Model ciljeva za postizanje održivosti.

Učenici se osvrću na svoja iskustva s ribarskom igrom. Radni materijal 4.2. . Radni materijal 4.3 (neobvezni).

Izvješćivanje.

Plenarna rasprava. Individualni rad.

4. lekcija

Kako možemo postići održivost?

Analiza i prosudba: Osvrt na iskustvo kroz analizu pojma.

Inicijative jako utječu na naše ponašanje. Učinak inicijativa može se provjeravati pravilima (izvana) ili kroz odgovornost (samokontrola).

Učenici primjenjuju pojmove na svoje osobno iskustvo. Radni materijal 4.2. Izlaganja. Plenarna rasprava. Input nastavnika.