4. lekcija: Kako možemo sudjelovati?

Living Democracy » Textbooks » 4. lekcija: Kako možemo sudjelovati?

Politički ciklus je alat za političko sudjelovanje

Ova tablica sažima informacije koje su nastavniku potrebne za planiranje i izvođenje lekcije.

Razvijanje kompetencije izravno upućuje na ODGLJP.

Cilj učenja pokazuje što učenici znaju i razumiju.

Zadatak (zadaci) koji se daju učenicima, uz metodu, bitni su sastavni dijelovi procesa učenja.

Kontrolni popis materijala je pomoć u pripremi nastavnog sata.

Raspored nastavniku omogućuje okvirno planiranje vremena.

Razvijanje kompetencije Metode: iznositi i slušati izlaganja.
Sudjelovanje: prepoznati mogućnosti za političko sudjelovanje.
Cilj učenja Model služi kao alat za analizu dijela složene cjeline. Politika ima dvije dimenzije: rješavanje problema i borbu za moć. Model političkog ciklusa stavlja naglasak na prvu.
Zadaci za učenike Učenici se međusobno obavještavaju o rezultatima.
Učenici se osvrću na proces i rezultat njihova rada.
Materijali i sredstva Radni materijal 6.2, s bilješkama učenika.
Metoda Izlaganja na slobodnom prostoru u učionici, plenarna rasprava.
Raspored 1. Izlaganja učenika. (15 min)
2. Rasprava i osvrt. (25 min)

Opis lekcije

1. Izlaganja učenika

Lekcija započinje s učeničkim doprinosom. Grupe učenika sjede u školskim klupama koje su smještene uza zid, ostavljajući tako otvoreni prostor u sredini učionice. Svaka gurpa imenuje govornike koji se smjenjuju predstavljajući svoje grupe. Učenici tako mogu odlaziti do drugih grupa i čuti njihove rezultate.

Ovakav decentralizirani razmještaj omogućuje istovremenu aktivnost učenika. Nijedan učenik tako na koncu neće imati potpunu sliku. To bi zahtjevalo mnogo više vremena, a količina informacija bi bila prevelika da se upamti.

Nastavnik se pridružuje učenicima i sluša, ne postavlja pitanja i ne komentira.

2. Rasprava i osvrt

Učenici se okupljaju za plenarnu raspravu. Sjede u krugu ili polukrugu kako bi bili okrenuti jedni prema drugima.

Najprije se učenici i nastavnik trebaju dogovoriti o programu. Nastavnik predlaže da se usredotoče na model političkog ciklusa, a ne na probleme koje su proučavali, dok bi se učenici trebali dogovoriti prije nego što počne rad na lekciji, kao što je predloženo.

Nastavnik postavlja otvoreno pitanje i potom daje riječ učenicima:

„Što je dobro funkcioniralo kada ste model političkog ciklusa primijenili na konkretan primjer, a što nije funkcioniralo?”

Učenici odgovaraju u ulozi stručnjaka i osvrću se na svoje iskustvo u istraživačkom zadatku. Mogu izvještavati o tehničkim problemima, kao što je pribavljanje informacija, ili nedostatak vremena. Mogu se, na primjer, pozivati na analitičke teškoće, odlučujući o tome kojoj fazi pripada neki konkretan događaj: utvrđivanje programa, rasprava o odlukama ili reakcija na ishod neke odluke. Mogu iznositi i svoja razmišljanja o samom modelu, pitajući se da li on točno odražava stvarnost.

Nije potrebno komentirati i odgovarati na svaku temu koju učenici pokreću, no naravno da učenici i nastavnik to mogu činiti i u skladu s tim planirati svoje vrijeme.

Postoje najmanje tri ključne konstatacije koje se tiču modela političkog ciklusa, a zaslužuju da se o njima razmisli (vidi Nastavni materijal 6.2). Nastavnik ne treba nužno iznijeti sve; to je samo jedna opcija. Konstatacija može biti korisna kao odgovor na učeničke komentare. U protivnom, nastavnik odabire jednu ili više njih, kao kratak doprinos zaključivanju rasprave.