Prva lekcija: Dobar zakon – loš zakon

Living Democracy » Textbooks » Prva lekcija: Dobar zakon – loš zakon

Što je potrebno za dobar zakon?

Obrazovni ciljevi Znati i razumjeti čimbenike koji određuju dobar zakon.
Učenički zadatci Raspravljati o školskim pravilima i odrediti što čini dobro školsko pravilo.
Raspravljati o zakonima i odrediti što su odlike dobrog zakona.
Kritički raspravljati o nekom području zakona u njihovoj državi, npr. zakonima o alkoholu.
Predložiti i obrazložiti njihovo novo školsko pravilo ili zakon.
Sredstva Dvije kartice za svakog učenika – jedna sa slovom „A“ (zelena), a druga sa slovom „B“ (crvena). Materijali – Zakoni o alkoholu u našoj zemlji. Flomasteri i veliki list papira za svaku grupu od 4-6 učenika. Stalak s pločom ili veliki list papira za izložbu u razredu.
Metode Razredna rasprava i rad u malim grupama.

Osnovne informacije

Metoda koja se koristi na ovom satu je poznata kao „induktivno učenje“. U njemu nastavnik pomaže učenicima da razumiju apstraktna načela zasnivajući ih na konkretnim primjerima. Lekcija započinje takvim primjerima – u ovom slučaju primjerima pravila ili zakona – a učenike se potiče da iz njih izvuku opća načela. Ovdje su načela kriteriji koji se mogu primijeniti na pravila ili zakone kako bi se procijenilo jesu li dobri ili ne: Jesu li pošteni? Jesu li korisni? Jesu li za dobrobit sviju? Može li ih policija provoditi? Je li ih jednostavno razumjeti i poštivati?

Tamo gdje je potreban određeni materijal, na primjer, zakoni o alkoholu kako se primjenjuju u državi, nastavnik ili učenici imaju zadatak donijeti taj materijal na sat.

 

Nastavni plan

Nastavnik počinje sat dajući svakom učeniku dvije kartice – jednu s oznakom velikog slova „A“ (zeleno) i drugo s velikim slovom „B“ (crveno).

Nastavnik učenicima objašnjava da će čuti neka izmišljena školska pravila i moraju se odlučiti bi li to bila dobra ili loša pravila. Za dobra pravila trebaju podignuti karticu „A“, a za loša pravila karticu „B“.

Nastavnik čita jedno po jedno izmišljeno pravilo. Svaki put učenici moraju podignuti svoje kartice – ovisno o tome što misle o pravilu. Pravila mogu uključivati:

  • domaći rad je zabranjen;
  • nema nasilja;
  • učenici trebaju platiti kako bi došli u školu;
  • žvakaće gume se ne smiju donijeti u školu;
  • učenici trebaju voljeti sve svoje nastavnike;
  • učenici bi trebali moći izabrati koje predmete žele pohađati;
  • stariji nastavnici bi trebali imati lakši raspored;
  • mobiteli su u školi zabranjeni.

Za svaki od ovih nastavnik bi trebao pitati dva ili tri različita učenika da obrazlože svoje odluke:

  • Zašto mislite da je to dobro/loše pravilo?

Učeničke ideje se u ovoj fazi ne bi trebale dalje komentirati ili raspravljati o njima.

Zatim nastavnik dijeli razred u grupe od 4 – 6 i traži od učenika da pokušaju istaknuti čimbenike koji čine neko školsko pravilo dobrim pravilom:

  • Što čini dobro pravilo?

Grupe predstavljaju svoje ideje cijelom razredu.

Zatim, nastavnik ponavlja cijelu vježbu s razredom – čita izjave, a učenici podižu svoje kartice i obrazlažu svoje odluke, itd. – ali ovog puta se naglasak stavlja na izmišljene zakone, ne na školska pravila. Zakoni mogu uključivati:

  • svi građani trebaju imati istu vjeru;
  • ubojstvo je loše;
  • zabranjeno je lagati;
  • brza hrana bi trebala biti zabranjena;
  • građanima bi trebalo dozvoliti da sami odluče kojom stranom ceste će voziti;
  • žene bi trebale biti plaćene kao i muškarci.

Zatim nastavnik govori učenicima da se vrate u svoje grupe i pokušaju istaknuti čimbenike koji zakon čine dobrim zakonom?

  • Što čini dobar zakon?

Grupe predstavljaju cijelom razredu svoje ideje. Čineći to, nastavnik bi trebao usmjeriti učenike da misle o broju ključnih kriterija koji se mogu primijeniti na zakone i pomoći im da budu dobri zakoni. Oni uključuju:

  • poštenje – pravda i jednakost, kao što je jednaka plaća muškarcima i ženama;
  • korisnost – kako učiniti da se društvo lagano vodi, kao što su zakoni o vožnji kako bi ceste bile sigurnije;
  • opće dobro – ne podupirati samo interese određenih grupa, kao što su bogati;
  • provedivost – većina je spremna poštovati ih, policija može uhvatiti one koji ih krše;
  • jednostavnost – lako ga je razumjeti i poštovati, nije prekompliciran.

Kada se razred složio oko ovih kriterija, trebali bi se staviti na stalak s pločom kako bi svi mogli vidjeti. Naslov izložbe bi trebao biti: „Što zakon čini dobrim zakonom?“

Nastavnik bi trebao reći učenicima da, u svojim grupama, prouče zakon ili dio zakona njihove zemlje (kao što su zakoni o alkoholu. Ovaj materijal bi trebao biti pripremljen i podijeljen. Ako ima više raspoloživog vremena, učenici mogu dobiti druge materijale koji ih zanijmaju, na primjer, prava i obveze djece i tinejđera. Svaka grupa dobije flomastere i veliki list papira i zatim pripremaju prezentaciju o tome misle li da su izabrani zakoni dobri ili ne – koristeći načela koja su prethodno identificirali, a koja su izložena na zidu razreda.

Grupe prezentiraju pred razredom.

Kao konačna vježba ili kao zadatak za domaći rad, učenicima se može reći da predlože novi zakon ili novo školsko pravilo o temi o kojoj žele, kao što je zaštita okoliša, te da pripreme argumente za uvođenje prema ključnim načelima koje su identificirali.

OSMA CJELINA: Pravila i zakon
Druga lekcija: U kojoj dobi?
Print
Preuzimanje datoteka